Svi oni koji poistovjećuju ljubav samo s osjećajima i misle da je za ljubavni odnos dovoljno da se volimo, a ostalo će sve nekako doći na svoje, na dobrom su putu da upropaste svoj ljubavni život.
Neće bolje proći niti oni koji misle da ljubav čine samo djela i to samo ona koja su zamislili. Kažu: Kakva je to ljubav koja se ne pokaže? U osnovi ove postavke nema ništa loše jer neka dijela govore više od tisuću riječi.
To je istina, ali u našem kontekstu problematična su ona ljubavna ponašanja koja se predstavljaju kao ljubavna, a nisu emotivno potaknuta. Ni jedno, niti drugo nije dobro samo po sebi i za sebe, jer ako volimo a ljubav ne pokažemo od nje nitko neće imati koristi. Tako i s druge strane, ako se netko ponaša kao da voli, a zapravo ne voli, očito je da tom osobom upravlja neki drugi motiv, a to nije osjećajni.
Dakle, u ljubavi osjećaji i ponašanje ne idu jedno bez drugoga, a postoji li ljubav između dvoje ljudi kada oni ne osjećaju ljubav i ništa ne rade da bi ju dokazali? Dalo bi se zaključiti da ne postoji, zar ne?
Baš zato se ljubav ne može shvatiti samo kao skup osjećanja i ponašanja, nego kao odnos koji je stvoren na osnovu osjećaja i postupaka. Tek kada ljubav shvatimo kao odnos tada ona dobiva svoju postojanost i stabilnost. To znači da mi znamo da smo voljeni i da volimo i onda kada trenutno to ne osjećamo ili kada ne radimo ništa čime bi svoju ljubav dokazali.
Drugim riječima nije važno stalno osjećati ljubav i neprestano ju dokazivati da bi znali da ona postoji između dvoje ljudi. Kada se pojave ravnodušnost ili ljutnja, onima koji shvaćaju da je ljubav odnos zasnovan na osjećajima i na postupcima kojima se izražava, nisu znak da ljubav ne postoji.
Normalno je da se u ljubavnom odnosu povremeno pojave ravnodušnost ili ljutnja.
Poznajem mnoge koji su, kako kažu, razočarani u ljubav pa su se okupirali poslom, hobijima, obvezama i odlučili da partnerska ljubav za njih više ne postoji. Razumljivo je zašto tako misle jer je razočaranje bilo bolno i ako bi se ponovilo, ne bi ga preživjeli.
Ovakav manevar im zapravo spašava život. Zaključuju da je život ipak važniji od ljubavi. Što je u krajnju ruku i istina jer bez života nema ni ljubavi dok se bez ljubavi može živjeti.
Koja je onda svrha ljubavi ako zbog ljubavi patimo i zašto ona onda, uopće postoji???
