Naše misli oblikuju naše lice i daju mu osobni izraz. Naše misli određuju naše geste, naš stav i držanje čitavog tijela.
Zakoni ljepote i savršenog zdravlja su identični: ovise o stanju duše, odnosno, drugim riječima, o sastavu misli koje najčešće struje iz nas na druge i iz drugih na nas.
Golema snaga misaonih strujanja rasipa se do dana današnjega. Još gore: neznanjem i doživotnim navikama rade baterije u krivom smjeru. Naglo se akumuliraju zlovolja, zavist, podrugljivost i cinizam – bilo koji oblik prostog i ružnog. A onda na vidjelo izbija stvarni sastav misli vođen lošim transformatorima, drugima možda na štetu, ali nama zasigurno.
Istina je da tuđe misli mogu ući u naše biće kao što smrdljive pare ulaze u našu kuću. Govori sam sebi bez prestanka: “neću dopustiti da me netko tlači” i sam sebi ćeš prokrčiti put iz ropstva, ovisnosti i siromaštva!
Prema sastavu naših dnevnih snova gomilamo u našoj sudbini, zlato ili eksploziv.
Svaki dan stiliziramo se u jednoj fazi postojanja. Uživljavamo se mislima u jedan drugi imaginarni karakter. Dominantna uloga koju najčešće igramo, glumimo, odredit će tijelu, maski te uloge, glavnu liniju.
Tko se najveći dio svog života, uz moć navike, tuži, tko se loše volje predaje orgijama neraspoloženja, truje svoju krv, upropaštava crte lica, kvari ten, jer se u nevidljivom laboratoriju duha proizvodi otrovno sredstvo – misao, koja kad se stavi u akciju, tj. kad se misli, po nekom neizbježnom zakonu privlači k sebi iz okoline sebi slično. Predati se razdražljivom, bespomoćnom raspoloženju, znači isto što i otvoriti vrata fluidu misli svakog razdraženog bespomoćnog čovjeka u čitavom gradu. To znači puniti svoj veliki magnet, svoj duh štetnim, razarajućim strujama i uspostaviti kontakt među svojim mentalnim baterijama i svim drugima iste vrste!
Što god misliš, iz Nevidljivoga na sebe navlačiš slično. Ako svako jutro s požudom čitaš u omiljenom listu o ubojstvima, provalama, skandalima i nevoljama, onda privlačiš na sebe Nevidljivo iste vrste. Kontaktiraš na taj način s nižim redom duhovnog događaja, pa si tako pod udarom njegovih struja, tjelesno lakše izložen njegovom utjecaju. Vjerojatnije je da te pogodi nešto iz područja strašnog, tim prije što se iz godina u godinu za vrijeme svog prvog obroka, čitajući novine predaješ tim utjecajima. Možda će se pokazati da nije tako “staromodno”, kako misli lukavi bijeli barbar, da «djetinjasti» sabrani narodi Istoka dan radije počinju himnom suncu.
***
Tko misli deset sekundi nešto odvratno i jezivo, nešto što nekom drugom može prouzročiti bol i očaj u duši i tijelu, pokrenuo je snagu od koje će i sam nešto privući na sebe.
Tko deset minuta misli nešto lijepo i blago, što drugom može prouzročiti veselje, bez trna, bez bodlje, pokrenuo je snagu od koje će i sam nešto privući na sebe.
“Moć duha”, Prentice Mulford, str. 1. i 5.
Nova Arka, Zagreb, 1994.
