Dva lista

listovi, jesen, lisce

Toliko su snažno željeli taj dodir da su šuštali i divlje mahali nošeni vjetrom. Širili su svoje nevidljive ruke i tražili zagrljaj.

Najdraža moja, jutros sam gledao treptaj svjetlosti između Crvenog i žutog lista.

Gledao sam između i iznad njih, tražeći prostor u koji bih mogao pobjeći i zaboraviti Tebe.

Gledao sam njih, crveni list i žuti list; svaki je pripadao svom drvetu,

A našli su se tako blizu, okruženi komadićima neba i bljeskovima svjetlosti.

Kad bi ih pokrenuo vjetar, zamahnuli bi snažno jedan prema drugome.

Vidio sam jasno. Bili su previše blizu a da ne bi osjetili čežnju.

Najdraža moja, gledao sam ih jutros, žuti list i crveni list.

Kako je čudna njihova sudbina! Toliko su snažno željeli taj dodir da su šuštali

I divlje mahali nošeni vjetrom. Širili su svoje nevidljive ruke i tražili zagrljaj.

Zatim bi se umirili i predahnuli. U tim se trenucima nad njima sažalilo sunce –

bljesnulo bi neobično, a njihovi bi vrhovi nestali, stapajući se u bijelom plamenu.

Najdraža moja, jutros sam vidio dvije čežnje.

Usprotivilo im se prostranstvo kojeg nisu mogli prijeći. Gledao sam crveni list i

gledao sam žuti list, a vidio sam i more beskraja između njih - ne veće širine

od mojega palca. A ipak, to je more koje će ih zauvijek razdvajati.

 

"Savršena ljubav", Adrian Predrag Kezele, str. 24.

Dvostruka Duga, Čakovec, 2000.

 Prati nas na Viber Public Chatu!