Dva su anđela na svom putu zastala
da prenoće u kući neke bogate obitelji. Gazda je bio grub prema njima pa im
nije niti dopustio da spavaju u gostinjskoj sobi, već ih je smjestio u podrum.
Dok su u jednom kutu pripremali na podu ležaj, stario anđeo ugleda neku rupu u
zidu i – popravi je. Kad ga je mlađi anđeo upitao zašto to čini, stariji mu
odgovori: “Stvari nisu ovijek onakve kakvima se čine.”
Iduće noći anđeli stignu na konak u
kuću siromašna, ali neobično gostoljubiva seljaka i njegove žene. Netom su
postali roditelji, pa je u kući uz plač malog djeteta vladala ljubav i toplina.
Nakon što podijeliše skromnu večeru, seljak ponudi došljacima da prenoće u njegovoj
postelji – kako bi se dobro odmorili. Rano ujutro anđeli se spreme na put, a
seljak i njegova žena s djetetom na grudima ostadoše u suzama: njihova jedina
krava čije im je mlijeko bilo jedini izvor prihoda – te je noći bila uginula.
Mlađi anđeo je bio bijesan! Upitao
je starijega kako je mogao dopustiti da se takvo što dogodi.
“Onaj prvi čovjek je imao sve, a još
si mu i pomogao. Ovi nisu imali skoro ništa, a i to su bili spremni s nama
podijeliti, a ti si dopustio da im ugine krava!”
“Stvari nisu uvijek onakve kakvima
se čine – odgovori stariji anđeo. U onoj rupi u podrumu bilo je zlato. Zatvorio
sam ju i onaj pohlepni čovjek neće nikad
pronaći to zlato. – A dok smo spavali u seljakovoj postelji, anđeo smrti je
došao po njegovo netom rođeno dijete. Umjesto djeteta, dao sam mu da odnese
kravu. Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine.”
Nepoznati autor
