U Hrvatskoj ima puno benzinskih pumpi. Čudno mjesto za dogodovštine, ali iz nekog razloga, pumpe su ih prepune. Imam novo pravilo! A, to je da na uslužnim mjestima nikad djelatnike ne pozdravljam prva. Malo ih učim pristojnosti.
Ali, budući da ovi koje ja najčešće srećem baš i ne kopčaju najbrže, mi šutimo. Šute oni, šutim ja. Neverbalna komunikacija. Natankam auto, uđem unutra, dam karticu, djelatnik uzme karticu, tutne je u aparat, gurne prema meni da utipkam PIN, u tišini čekamo da izađe račun, on mi vrati karticu, ja uzmem karticu i odem. Tijekom godina i meni i njima to je postalo normalno ponašanje.
A, onda jedan dan… iz neba u rebra!
“Trebate pomoć?“ pita me djelatnik pumpe kojeg viđam već godinama, a danas mu po prvi put čujem glas. Uz to mi i užasno čudno izgleda. Nakon 30 sekundi buljenja u njega skužim u čemu je stvar… Pa čovjek se smije! Okej, barem pokušava. Ima neki facijalni grč, ali vide mu se zubi pa pretpostavljam da se to može nazvati osmjehom. Budući da me uhvatio na prepad, uzviknem “Ne!” On me i dalje gleda. U istom onom grču. Gledamo se tako mi, on mene nadobudno, ja njega preplašeno i u jednom trenutku odlučim saznati o čemu se tu točno radi…
“Kaj, došlo naređenje s vrha da morate bit uslužni i pristojni?“
“A, čujte… da“, kaže on meni tužno slegnuvši ramenima.
I? Što reći? Po facijalnom grču dalo se naslutiti da mu to baš i nije najprirodniji način ponašanja pa sam ga blago uputila drugoj mušteriji i osjetila ogromno olakšanje kad me u konačnici prestao “usluživati“. Odjednom su od te bolesti prisilne pristojnosti obolile sve benzinske pumpe. Bolest sve više uzima maha! Posljednjih dana je mutirala pa više ne nude samo pomoć pri točenju benzina, nego kakvu god se sjete! Ko roboti ponavljaju nazive svih artikala koje imaju i nutkaju vas da ih kupite! Jednom kamiondžiji je jedan djelatnik čak ponudio i psihološku pomoć! Kad vam kažem, svojim očima sam vidjela! No, dobro. Na trećem dnevniku su rekli da obolijevaju samo uslužni djelatnici, ostatak Hrvatske može mirno nastaviti biti nepristojan. Možemo odahnuti. Sigurni smo. Zasad.
