Disfunkcija senzorne integracije kod djeteta – kada se zabrinuti?

dijete, Shutterstock 323385329

Često možete pročitati ili čuti termin “senzorna integracija”. Govori se o djeci ili osobama s teškoćama senzorne integracije te o potrebi za senzornom terapijom. Pa što je to?

Senzorna integracija je proces koji se događa u mozgu svakog čovjeka. Tim neurološkim procesom organiziraju se i prerađuju svi naši osjeti (osjeti vida, sluha, njuha, opipa, vestibularni i proprioceptivni osjeti) koji nam daju informacije o stanju našeg tijela i okoline. Informacije iz osjetilnih sustava obrađene procesom senzorne integracije omogućuju nam uspješnu interakciju s fizičkom okolinom i ljudima te uspješno učenje.

Teškoće u senzornoj integraciji

One započinju kada se osjeti iz okoline ne integriraju na ispravan način. Tada određena osoba na loše integrirane i prerađene osjete postaje previše osjetljiva (niski prag podražljivosti), premalo osjetljiva (visoki prag podražljivosti) ili pokazuje simptome teškoća modulacije podražaja što bi značilo da na jedan te isti podražaj, jednakog intenziteta povremeno pokazuje znakove niskog praga osjetljivosti, a povremeno visokog praga osjetljivosti.

Senzorna integracija ima od početka veliki utjecaj na dijete. Ono utječe na emocionalno zadovoljstvo, samoregulaciju, spavanje, hranjenje, socijalno ponašanje, a nešto kasnije vidimo njen utjecaj na motoričko planiranje, koordinaciju oko-ruka, jezik, svrsishodne cilju usmjerene radnje odnosno praksiju, učenje, koncentraciju i pozornost te organizirano ponašanje u vremenu i prostoru. Dakle, senzorna integracija podloga je cjelokupnog razvoja i prisutna je u svim njegovim segmentima.

Preosjetljivost na zvukove i dodire

Ponašanje u svakodnevnim situacijama otkriva nam kakva je senzorna integracija kod određene osobe, odnosno ima li ta osoba teškoća u senzornoj integraciji ili ne. Česti primjer iz prakse bila bi djeca koja pokrivanjem ušiju reagiraju na zvuk ili glas normalne jačine. Ona time pokazuju znakove niskog praga podražljivosti odnosno neadekvatne senzorne integracije auditivnih osjeta, ali samo ako nema drugog valjanog razloga za takvim ponašanjem. Primjer visokog praga podražljivosti za osjet opipa bila bi djeca koja ne zamjećuju dodir na dijelovima svoga tijela, djeluju neosjetljiva na bol, ostavljaju odjeću naopako na svom tijelu ili slabo procjenjuju osobni prostor. Dijete s teškoćama senzorne integracije će na svako senzorno preopterećenje reagirati izbjegavanjem tih osjetilnih podražaja ili nekim drugim obrambenim ponašanjima kao što su plač ili tantrum (burna reakcija). U slučaju kada dijete osjeća da prima premalo određenih osjetilnih podražaja ono će takve podražaje tražiti i često ih svojim ponašanjem u pretjeranoj mjeri izazivati.

Svatko može pokazivati određene male simptome teškoća senzorne integracije neke vrste osjeta i to naravno ne znači da se radi o poremećaju senzorne integracije za koji je odmah potreban tretman. Međutim, ukoliko teškoće senzorne integracije stvaraju probleme, koče razvoj i razvijaju negativne oblike ponašanja potrebna je intervencija senzornog terapeuta.

Zašto nekoj djeci treba duža prilagodba na vrtić?

Foto: shuttertsock

 Prati nas na Viber Public Chatu!