Donosimo odgovore na najčešća pitanja vezana za roditeljstvo

obitelj, proljece, sreca, roditeljstvo, shutterstock

Biti roditelj najljepši je, ali ujedno i najteži posao na svijetu, posebice u trenutcima u kojima se osjećamo nemoćnima, ljutitima i ne znamo kako se postaviti prema djetetu dok viče, histerično plače, govori neću i svađa se s vršnjacima ili s odraslima.

Pravovremena i prikladna roditeljska reakcija u tim kritičnim situacijama odredit će smjer djetetovog razvoja te odrediti njegovo buduće ponašanje, ne samo u najranijoj dobi već i kroz cijelo djetinjstvo i kasniji život.

Spoznaje o ranom razvoju djeteta su danas u svijetu jedna od najnovijih paradigmi koja počinje mijenjati mnoge sfere društva, pogotovo u roditeljstvu. Edukacijom o važnosti prvih godina života roditeljima se pritom predstavlja cjelovita slika o ranom razvoju što će im omogućiti istinsko upoznavanje i razumijevanje djeteta. Radi se o spoznavanju preduvjeta cjelovitog psihološkog, emocionalnog, socijalnog i intelektualnog razvoja djeteta na što roditelji imaju presudan utjecaj.

1. Koliko je prva godina života važna za daljnji razvoj?

Tomislav Kuljiš

Emocionalni, intelektualni, socijalni i psihološko razvoj djeteta i buduće osobe će najviše biti određen kvalitetom odnosa sa skrbnicima (roditeljima) u prvih par godina. Sposobnost cjeloživotne, emocionalne samoregulacije, procesiranja emocija, a onda i ponašanje, funkcioniranje u emocionalnim odnosima kroz život ... ovisi o iskustvima koje dijete doživjelo s roditeljima u prve tri-četiri godine. O tome smo uglavnom svi načuli, ali tek kada istinski shvatimo koliko je to istina i koliko su i nas odredila naša iskustva iz prvih godina - postajemo svjesni kolika je roditeljska odgovornost i koliko s određenim spoznajama možemo unaprijediti razvoj djeteta.

Svako dijete je zasebna individua s osobnošću koja se želi graditi i razvijati. U prvim godinama djeca osjete i bilježe u podsvijest određene rezultate i reakcije roditelja na svoje ponašanje na osnovu koji cijeli život nesvjesno modeliraju svoje ponašanje i ophođenje prema drugima.

2. Kako odgajati malo dijete da bi ono izraslo u sretnu osobu dobrog ponašanja i razvijenog intelekta?

Još uvijek smo kao društvo prepuni odgojnih metoda koje usporavaju cjeloviti razvoj. I najnapredniji roditelji se suoče s tim da sve njihove dobre i napredne ideje o podizanju djeteta padaju u vodu, jer metode kojima raspolažu po inerciji upravo podrivaju taj razvoj. No, kada se roditelji upoznaju s razvojnim procesima u djetetu, njegovim stvarnim potrebama, razvojno poticajnom odnosu, pogotovo u kritičnim situacijama, onda imaju predispozicije za svjesno razvijanje odnosa s djetetom iz kojeg izrasta ”dobro posložena” osoba. Odluku o svom odnošenju prema djetetu roditelji onda roditelji donose sami, nakon što sagledaju razloge i smisao određenih ponašanja djeteta i utjecaj njihovih određenih reakcija na dijete. 

3. Koje su najčešće zablude roditelja u vezi odgoja?

Najčešće zablude zasnovane na bihevioralnom pristupu roditeljstvu su da se djecu odgaja kritiziranjem, nagrađivanjem, kažnjavanjem i pohvaljivanjem. Time se izvana modificira ponašanje djeteta, ali ništa od ovoga nije razvojno poticajno i ne podržava procese sazrijevanja djeteta koji trajno omogućavaju budućoj osobi svojevoljno dobro socijalno funkcioniranje tj. ponašanje.

Također, ostavljanje djeteta da se samo nauči uspavljivati nakon ponavljajućih višesatnih plakanja je metoda koja je široko rasprostranjena i ostavlja poražavajuće posljedice na sposobnost regulacije stresa i zdravlje buduće osobe te bi svakako morala uskoro biti iskorijenjena iz našeg društva. Dijete treba utjehu, regulaciju i prostor da u nečijem naručju isplače svoju frustraciju.

4. Je li istina da sve što djeca nauče u ranom djetinjstvu ostaje duboko u podsvijesti cijeli život?

 Sva snažna emocionalna iskustva dijete će pohraniti za cijeli život, ali ne eksplicitnoj memoriji koju nazivamo sjećanje nego u implicitnoj koja će cijeli život ”šaputati” osobi kakav je svijet, kakva je ona, kakav je život. Toga se najčešće ne sjećamo, ali ta iskustva nikada ne možemo zaboraviti. Kroz dugogodišnji terapeutski rad s odraslim osobama koje osjećaju posljedice emocionalnih povreda iz ranog perioda pitao sam se bi li njihovi roditelji postupali na takav način da su znali da će to u kasnijem životu imati toliko negativne posljedice na njihovo dijete? Kroz ovih pet godina rada Centra iskustvo je da većina roditelja čim istinski usvoji važne spoznaje o preduvjetima cjelovitog ranog razvoja djeteta značajno unaprijedi svoj odnos i kvalitetu roditeljstva, što se vidljivo odrazi na djetetovo funkcioniranje. Otvoreniji roditelji se odlučuju ipak ići korak dalje i nastaviti raditi na sebi kako bi popravili svoje automatske, nesvjesne reakcije kojima sami nisu zadovoljni, ili maknuli vlastite davno podignute emocionalne blokade i obrane koje im smetaju u odnosu s djetetom, partnerom i sa samim sobom. U tom cilju postoji program Osobni razvoj koji se nastavlja na program Roditeljstvo i rani razvoj.

Autor teksta:  Tomislav Kuljiš, predavač i terapeut te autor programa "Roditeljstvo i rani razvoj“ u Centru Prirodno roditeljstvo.

Ordinacija.hr

 Prati nas na Viber Public Chatu!