Baveći se svojim djetetom i usmjeravajući njegove aktivnosti na ciljane zadatke razvijate i pažnju. U početku razvoja pažnja je nenamjerna i vezana je uz interes prema sadržaju, ali s vremenom prelazi u hotimičnu pažnju a to je ciljano usmjeravanje pažnje na određeni sadržaj
Danas djeca često imaju problema s pažnjom što je rezultat modernog načina života gdje je gotovo sve na „pritisak gumba“. Stoga, učite dijete strpljivosti, uvedite mir i strukturu u njegov život, igrajte društvene igre, čitajte priče, kontrolirajte vrijeme za crtiće i kompjuterske igrice.
Poticanje pažnje i samostalnosti
Jedan od važnih preduvjeta za uspješan početak školovanja je samostalnost. Samostalno dijete je samopouzdano, sretno i uspješno. Ono razvija emocionalnu i socijalnu zrelost jer je svjesno svojih mogućnosti i zna da može neovisno o pomoći drugih. Roditelji imaju najvažniju ulogu u razvoju samostalnosti kod svog djeteta.
Samostalno dijete ne znači dijete koje je prepušteno samo sebi, već naprotiv. To je dijete koje preuzima obaveze i odgovornosti primjerene svojoj dobi. To je dijete koje odrasta uz strpljenje, vjeru i poruku svojih roditelja da može: samo jesti (bez obzira na nered), samo se obući (koliko god to trajalo),samo se okupati (neovisno o „poplavi“ u kupaoni) . . .
Poticanje samostalnosti u početku znači i puno nereda i “potrošenog” slobodnog vremena ali to je sjajna “investicija” za budućnost. Samostalna djeca mnogo se lakše snalaze u školi. A od „školarca“ se puno toga očekuje: treba se odvojiti od roditelja i provesti dan u školi, voditi računa o svojim stvarima, zadaćama i zaduženjima, samostalno obavljati higijenske potrebe, samostalno jesti, donositi odluke, poštivati autoritet i određena pravila funkcioniranja u grupi. Ako dijete ima naviku da obavljate sve umjesto njega ne možete očekivati da će prvi dan škole staviti torbu na ramena i odjednom biti netko drugi. Djeca koja su polazila vrtić već su svladala strah od odvajanja, naučila funkcionirati u grupi i razvila socijalne vještine. Za djecu koja nisu polazila vrtić nudi se mogućnost pohađanja „male škole“ koja se organizira u predškolskim ustanovama a koja ima zadatak pripremiti djecu za polazak u školu.
Što još možete učiniti?
Bez obzira koliko je Vaše dijete samostalno pomoglo bi da prije početka škole zajedno upoznate put kojim će ići u školu. Posjetite školu dok još nije puna djece i galame, upoznajte se sa prostorijama i budućom učiteljicom. Na taj način smanjit ćete strah od nepoznatog koji će se javiti i kod onih najsamostalnijih.
Pozitivne stavove djeteta prema školi razvit ćete tako da o školi uvijek pričate kao o mjestu na kojem će raditi zanimljive stvari, puno učiti i upoznati nove prijatelje. Nemojte dijete plašiti školom niti učiteljicom.
Neka dijete sudjeluje u nabavi pribora i odjeće za školu. Uključite ga u sve aktivnosti vezane uz nabavu i pripremu školskog pribora i knjiga.
Naučite dijete adresu stanovanja, vaše brojeve telefona i gdje radite. Naučite ga sve važne informacije koje će mu pomoći da se osjeća i bude sigurno.
Razgovarajte s djetetom o svim promjenama koje ga očekuju. Recite mu da imate puno povjerenja u njega i njegove sposobnosti i da ste uz njega ako mu treba pomoć.
Pohvalite dijete, pokažite ponos, ohrabrite njegovu znatiželju, izrazite uzbuđenje i veselje zbog polaska u školu.
Dijete treba stručnu pomoć u pripremi za školu ako:
- se ne odvaja od roditelja bez značajnog protesta
- mu je pažnja kratkotrajna i lako ga se omete
- pokazuje minimalan ili nikakav interes za igru s drugom djecom
- ne razumije jednostavne upute
- nerado koristi olovke ili bojice
- ne precrtava samostalno krug, trokut i kvadrat
- ne prepričava doživljaje
- ne prepoznaje početni i završni glas u riječima
- ne povezuje količinu s brojem (do 5)
- mu je govor agramatičan (npr. ne koristi množinu ili pošlo vrijeme dok govori)
- nije usvojilo prostorne odnose i ne uočava odnose među predmetima
- ne razlikuje boje, ne uočava sličnosti i razlike među predmetima
Dijete treba stručnu pomoć u svladavanju školskog gradiva ako:
- mu je pažnja kratkotrajna i lako ga se omete
- ima veće teškoće u učenju čitanja i pisanja
- zrcalno okreće slova
- ima kratkotrajno pamćenje, otežano pamti pjesmice
- ima veće teškoće u svladavanju računskih operacija
- ne stiže prepisati sve s ploče
- postiže loše rezultate u pisanju diktata
- ne razumije pročitano
- ulaže puno truda a uspjeh i rezultati izostaju
- poteškoće s detaljima (ne uočava detalje na slici, mijenja + i -, b i d i /ili pretjerano uočava nebitne stvari)
Autori: Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ., Stela Horvat, mag.rehab.educ.
