Djeca svoje prve uspomene pamte kada su stara samo 18 mjeseci, no sposobnost sjećanja tih uspomena nestaje između četvrte i sedme godine, tvrde stručnjaci.
Plakanje zbog okrznutog koljena u drugoj godini, lijepi trenutci provedeni na izletu s roditeljima ili proslava trećeg rođendana tvore rane uspomene mališana, unatoč tome što su stručnjaci smatrali kako se takve uspomene ne mogu stvarati prije četvrte godine. Naime, vjerovali su kako zvrkovi mlađi od te dobi nemaju jezične i kognitivne kapacitete za pohranjivanje i prisjećanje uspomena na isti način kao što to mogu odrasle osobe. Znači, ne da su djeca “izgubila” uspomene nego ih nikada nisu ni mogla formirati – fenomen koje se zove infantilna amnezija.
Međutim, istraživači Sveučilišta Memorial iz Newfoundlanda su opovrgnuli ovu teoriju nakon što su primijetili kako djeca dosta pričaju o iskustvima i uspomenama.
“Vrlo je jasno kako je objašnjenje koje je bilo ponuđeno odraslima jednostavno krivo jer djeca posjeduju kognitivne, lingvističke vještine i vještine pamćenja kako bi mogla razgovarati o stvarima koje su se dogodile u prošlosti”, tvrdi Carol Peterson, profesorica psihologije koja je radila na istraživanju.
Njen je tim razgovarao sa 140 mališana starih između četiri i 13 godina, koji su zamoljeni da se prisjete najranijih uspomena. Djeca stara između četvrte i sedme godine su se mogla prisjetiti uspomena iz razdoblja kada su imali samo godinu i pol. Stariji se mališani nisu mogli sjetiti tako ranih uspomena, već samo onih koje su se stvorile kasnije. Roditelji su potvrdili “točnost” dječjih uspomena.
Isti su se mališani vratili na ponovni razgovor sa psiholozima dvije godine poslije. Oni koji su pripadali skupini staroj između četiri i sedam godina opisali su drugačije uspomene nego u prvom razgovoru te tako pokazali da uspomene blijede kako djeca odrastaju.
Stručnjacima nije jasno zašto se dječje uspomene gube, no sada su došli do spoznaje kako ih ona mogu stvarati u vrlo ranoj dobi.
K. Horvat
