Ove će jeseni u vrtiće diljem Hrvatske krenuti oko 35.000 mališana. Mogu li prvi dani razdvojenosti od roditelja proći bez suza? Naravno – potvrđuje Gordana Kastrapeli, voditeljica radionice “U vrtić bez suza”.
Ova poznata trenerica NLP-a i hipnoze oduvijek naglašava kako polazak u školu ili vrtić ne mora biti težak ni djeci ni roditeljima. Njenu tvrdnju potvrđuje i 20-ak roditelja-polaznika radionice “U vrtić bez suza”.
Gordana Kastrapeli,
voditeljica radionice “U vrtić bez suza”
“Da, odlazak u vrtić zaista može proći bez suza, što znam iz osobnog iskustva sa svoje dvoje djece.
Polazak u vrtić stres je za cijelu obitelj, i roditelji se zaista trude olakšati djeci koliko god mogu. Nažalost, često, u najboljoj namjeri, izazovu suprotan efekt. Naravno, nisu roditelji jedini čimbenik, ali oni mogu bitno utjecati na razvoj događaja.
Suprotan efekt se događa jer djeci šaljemo zbrkane poruke – riječima govorimo jedno, a mislimo sasvim drugo (npr. govorimo kako će im tamo biti lijepo, a zapravo se bojimo hoće li biti dobro zbrinuti, kako će im biti bez nas i sl.). Djeca jako dobro “čitaju“ roditeljske osjećaje i reagiraju na njih. To je očito naročito u situacijama kad dijete sasvim drugačije reagira kad ga vodi drugi roditelj”.
Na koji način pomažete roditeljima-polaznicima radionice “U vrtić bez suza”?
Na radionici roditelji osvještavaju svoje osjećaje i strahove, i uče kako da ih transformiraju u podršku za svoje dijete. Uz to, roditeljima dajem i konkretne savjete kako da djeci, na njima primjeren način daju informacije o vrtiću koje će im pomoći da se lakše snađu i da se osjećaju sigurnije, ali i kako da bolje komuniciraju s vrtićkim osobljem.
Roditelje, uz ostalo, učite i kako uskladiti verbalnu i neverbalnu komunikaciju – koja je važnost svladavanja ove tehnike?
Presudna. Važno je reći da to i nije tako teško – samo trebate biti iskreni! Ono što je možda veći izazov je kako “misliti“ na način da djetetu dajemo sigurnost – kad to svladamo, riječi nisu problem. Jedna od važnijih “istina“ je da roditelji osvijeste da vrtić nije tu “umjesto“ njih, već kao njihova pomoć i nadopuna.
Na koji način roditelj može pomoći sam sebi, a onda i djetetu da što lakše “preživi” prve stresne dane vrtića ili škole?
Jasno komuniciranje – to znači da se djetetu da što više činjenica (npr. dobro je djetetu točno opisati vrtićku rutinu i vremenski raspored kroz aktivnosti – djeca u toj dobi još ne razumiju “vrijeme“), a što manje naših vrijednosnih procjena. Npr. umjesto da djeci govorite “tamo će ti biti lijepo“ (što je djetetu neodređeno), nabrojite im aktivnosti koje se u vrtiću rade, a za koje znate da ih vaše dijete voli (primjerice, ako dijete voli pjevati, svakako naglasite da se u vrtiću puno pjeva). Također, nikako se nemojte skrivati djetetu, odlaziti bez pozdrava i sl. Jako je važno da po dijete dođete u TOČNO dogovoreno vrijeme. Na taj način dijete će znati da se može pouzdati u vas i lakše će ostati.
Kakve su povratne reakcije dosadašnjih polaznika radionica – jesu li uspjeli primijeniti naučeno znanje?
Povratne reakcije su mi zapravo najveća motivacija. Gotovo svi roditelji su mi se naknadno javljali sa svojim pozitivnim iskustvima. Sjećam se jedne mame koja je samo dva dana nakon radionice nazvala i rekla da se njezin sin “potpuno promijenio“ i da je taj dan ostao u vrtiću “bez suza“, zapravo veseo! Zanimljivo je da je radionici prisustvovalo i nekoliko pedagoginja iz dječjih vrtića (iz profesionalne znatiželje) i da su i one dale vrlo pozitivne ocjene o radionici.
Više informacija o radionici “U vrtić bez suza” potražite na web stranici: www.format-in.hr
K. Ramić
