Kada čujemo podatak da netko na društvenim mrežama tjedno objavljuje više od stotinu svojih fotografija ili da svoj život izlaže riziku da bi snimio poseban selfie ili da odlazi na posebne tretmane uljepšavanja kako bi postigao što atraktivniji izgled, pitamo se što to pokreće ljude na takvo ponašanje?
U novije vrijeme selfiji su relativno često predmet psihologijskih istraživanja, a u kliničkoj psihologiji i psihoterapiji često se susrećemo s osobama koje su posebno osjetljive na reakcije drugih ljudi na njihove objave i zbog toga često bivaju uznemirene i napete pa zatraže psihološku pomoć.
Velik broj selfija otkriva psihopatološke crte ličnosti
Dosadašnja istraživanja pokazala su da je potreba za snimanjem velikog broja selfija povezana s povišenim narcizmom, ali i s ostalim psihopatološkim crtama ličnosti. Tako se povećan broj selfija češće susreće kod osoba s težim oblicima opsesivno kompulzivnog poremećaja i potrebom dokazivanja sebe kroz “savršen” fizički izgled.
Iako su selfiji na sličan način povezani sa psihičkim osobinama i kod muškaraca i kod žena, kod žena ipak nalazimo veću sklonost kontroliranju svog vanjskog izgleda i tendenciju objavljivanja fotografija sa savršenim izgledom ne samo lica, već i tijela.
Ako su naše potrebe i način samoprezentiranja u skladu s našom stvarnom prirodom onda objavljivanje fotografija samo po sebi ne bi smjelo značajnije govoriti o smanjenom samopouzdanju. Međutim, ako želimo imati stvari pod svojom kontrolom, uvijek izgledati savršeno, opterećivati se brojem lajkova i sl. onda je vjerojatno moguće da na taj način želimo dokazati svoju vrijednost, odnosno da nemamo istinsku vjeru u sebe i ono kakvi jesmo.
Radi li se o ovisnosti?
Selfie ili autoportretiranje predstavlja oblik prezentiranja ili predstavljanja sebe u fizičkom smislu. Tako promatrano, ta potreba sasvim je prirodna, svojstvena čovjeku i u njoj nema ničeg posebnog. Ovakva potreba posebno se pojavljuje u vrijeme puberteta te je tinejžderima posebno važno kakvu sliku ostavljaju te koliku će ona popularnost postići. Problem nastaje kada potreba za ovakvim načinom prezentiranja zaokuplja sve misli i pažnju osobe te tako narušava njezinu psihičku stabilnost i svakodnevno funkcioniranje. Snimanje i objavljivanje selfija može postati ovisnost onda kada je ta potreba naglašena i kada nam postane svojevrsna opsesija, što je vrlo slično ovisnosti o ostalim društvenim mrežama.
Tko su osobe sklone selfijima:
- narcisi
- ekstravertirane osobe
- otvorene osobe
- osobe s razvijenijim samopoštovanjem
Autor teksta: Ines Denona, klinička psihologinja i psihoterapeutkinja, Psihoterapijski, savjetovališni i edukacijski centar Psi Sano / Moje zdravlje
Foto: Shutterstock
