Ona je vrckava, brbljava i nadasve muzikalna. Ona je Tamara Loos! I dok njen milozvučan glas možete slušati u programu radija Antene Zagreb, njene misli i razmišljanja odnedavno možete pročitati na portalu Ordinacija.hr, i to kroz blog pomaLO OSobno.
Je li blog pomaLO OSobno Vaše prvo blog iskustvo?
Pišem otkad znam za sebe. Pišem u različitim vremenskim intervalima pa se znalo dogoditi da mjesecima, čak i godinama ne napišem ništa. Uopće se ne trudim da to liči na nešto, više na to gledam kao na neku vrstu obračuna sa samom sobom, sa svojim sjećanjima i uspomenama. U djetinjstvu sam sve intenzivno upijala i kad sam imala 9 godina doživjela sam sudar svjetova. Iz svoje oaze, svog brda, svog sela silom prilika morala sam otići živjeti u centar grada. I onda me jednog dana to sustiglo. Uzela sam bilježnicu i intenzivno počela pisati o svom djetinjstvu, o brdu, pastirima, susjedima. Taj period intenzivnog pisanja uvijek uspoređujem s povraćanjem. To je moralo izaći iz mene. I ne. Nikad ništa nisam objavila.
Što čitatelji bloga mogu očekivati? Hoćete li biti nježni i suptilni ili britki i “bez dlake na jeziku” u svojim komentarima i razmišljanjima?
Bit ću ja. Vjerujem da nikad nigdje nisam bila više ja nego u svojim tekstovima. Tamo sam sama sa sobom, ne moram nikog impresionirati, ne moram biti simpatična, ne moram biti pristojna. Iako, najčešće, to sve i jesam hahahaha… Ali, činjenica je da ponekad nisam. Ponekad sam luda, živčana, tjeskobna, plačljiva, mušičava, ne znam kamo bih sama sa sobom i kad pišem to ne moram skrivati. Neću nužno uvijek iskazivati svoje mišljenje, volim se igrati, volim se stavljati u različite uloge, u tuđu kožu, pokušavam shvatiti i prihvatiti tuđe mišljenje. To mi je izazov.
Poznata ste ljubiteljica životinja – koliko četveronožnih prijatelja trenutno šeće Vašim dvorištem? Je li netko od njih posebno prirastao Vašem srcu?
Uf… dosta. Kućom i dvorištem šeću 4 mačke i jedan pas. Iako… u zadnje vrijeme kod nas boravi i kod nas se hrani i susjedov mačak tako da slijedi ispravak netočnog navoda; imam 5 
mačaka. Ja sam uvjerena da u mačjim krugovima kruži priča o obećanoj zemlji Loosoviji i sve mačke štuju i klanjaju se Loosovima. Stvarno. To je nevjerojatno na kakve sve čudnovate načine često već odrasle mačke završe kod nas doma. Ipak, moja ljubimica je Kaja. Pas. Ispalo je tako igrom slučaja. Uzela sam je kao jednogodišnjakinju iz azila i potpuno se posvetila njenoj rehabilitaciji. Sve je učila ispočetka. Morala je naučiti što je to potok, da postoje dragi i ljubazni psi, da je drveće neće napasti i da je ljudi neće udariti. Na žalost, u ovo s ljudima ni ja ne vjerujem pa je moj pas i dan danas na velikom oprezu kad je kontakt s ljudima u pitanju.
Znamo da uspješno balansirate TV, radijsku i glumačku karijeru, no nas ipak zanima koje Vas aktivnost vesele u slobodno vrijeme? Jeste li nastavili pjevati?
Neprestano pjevam, ne mogu si pomoći, ali to činim isključivo u slobodno vrijeme jer je jedino tako zabavno. Obožavam slobodno vrijeme! Volim puno puno šetati s Kajom, visimo po livadama, šumama, Maksimiru, volim čitati, volim voziti bicikl, dizati utege, ići na izlete, piti kavu, pisati, razmišljati… joooj svašta nešto. Nikad mi nije dosadno.
Kakvi su planovi za ljeto? Na kojim Vas plažama možemo očekivati? Jeste li ljubiteljica mirnog, obiteljskog odmora ili partijanja s ekipom?
Već nekoliko godina ljetujem u Omišlju. Koja je to oaza, kakav je to mir… Zapravo, najviše tamo volim otići zimi kada vlada apsolutna tišina. Jedino se tamo mogu pošteno odmoriti i naspavati. Kupam se na najboljoj plaži na svijetu gdje je sve puno morskih ježeva pa ljudi zaziru od nje. Ne gazim preko tuđih ručnika, ne ležimo poredani kao sardine i što je najbolje od svega – moj je pas tamo dobrodošao. Na druge plaže ne idem. Najbolji pokazatelj toga kakav odmor volim je period kad idem na godišnji – 16.8., nakon Velike Gospe, penzići i ja. Zakon.
Za kraj nas zanima volite li putovati? Koliko ste zemalja proputovali kroz dosadašnji životni vijek?
Volim putovati. Ništa spektakularno, ne putujem radi putovanja već zbog toga što zaista neka mjesta želim vidjeti prije nego umrem. Puno sam putovala po Europi u školi, a ono što sam zaista ja kao ja htjela vidjeti bili su Egipat i Istanbul. Sljedeće destinacije su Tibet, volontiranje s orangutanima na Borneu i Afrika, ali ne znam još točno koja zemlja. Pariz, London i slične gradove ostavljam za penziju. Trebala sam ove godine ići u New York, ali onda sam se predomislila i odlučila ipak ići na more. Jednostavno me ne zanima dovoljno, a ne da mi se ići negdje samo zato što vlada neko opće mišljenje da je to “nešto što se mora vidjeti!” Puno ljudi, puno buke i ulica gdje je sniman Seks i grad.
Volite li isprobavati autohtone recepte drugih zemalja?
Uvijek ću probati, ali i odustati od hrane ako mi nije fina. Moram priznati da nisam baš fino jela ni u Egiptu ni u Istanbulu. Čak ni u Grčkoj!
K. Ramić
