Odgovara:

Suzana Večerić, dr. med., psihijatrica, psihoterapeutkinja

Bračna/partnerska ljubomora je patološko ponašanje koje se znatno češće viđa kod muškaraca nego kod žena što ukazuje na činjenicu da pored biologije/konstitucije/ naslijeđa postoje psihološki i socijalni elementi (rodni elementi:odgoj, kultura) koji sudjeluju u formiranju ove pojave. U opisanom slučaju obiteljsko pojavljivanje bolesnog ljubomornog  doživljavanja i ponašanja može ukazivati na biološko naslijeđe (duševna bolest) ili na prijenos  patološkog rodnog obrasca ponašanja kroz generacije (obiteljska i grupna kultura koja ne priznaje ravnopravnost spolova i koja ponižava žene na razne načine). Ljubomora muža koja se manifestira fizičkim napadima na ženu je uvijek složen problem. Kao prvo, radi se o protuzakonitoj pojavi o kojoj treba ODMAH obavijestiti policiju čime se pokreće mehanizam zaštite žene (i djece)  od nasilja u obitelji. Nerijetko žene budu ozbiljno povrijeđene tim napadima a svjedoci smo i brojnih ubojstava žena koje su počinili ljubomorni muževi/partneri. Postoje specijalizirani telefoni za suzbijanje nasilja u obitelji i za pomoć žrtvama obiteljskog nasilja kao što su:  0800 5544 (Autonomna ženska kuća Zagreb)  ili 0800 8898 (Savjetovalište za djecu i odrasle žrtve obiteljskog nasilja) za žrtve nasilja i 0800 8788 za počinitelje obiteljskog nasilja. Medikalizacija i psihijatrizacija problema nasilja protiv žena u obitelji koje je uzrokovano bolesnom ljubomorom muža/partnera nije poželjna. Nasilje protiv žena je psihosocijalna devijacija koja je duboko ukorijenjena u strukturi patrijarhalnog društva u kojem je raspodjela moći među spolovima neravnopravna i nepravedna. Sama psihoterapija sigurno nije dovoljna kod ovakvih slučajeva a nisu dovoljni ni lijekovi. Dodatni problem u ovakvim i u sličnim slučajevima je taj što ljubomorni nasilni muževi nemaju uvid u svoje ponašanje i što  ne žele priznati da nešto krivo rade te optužuju sve ostale, osobito ženu, za svoje ponašanje. U pravilu ljubomorni muževi koji napadaju žene fizički ili ih zlostavljaju na neki drugi način (na primjer emocionalno ih zlostavljaju optuživanjem, vrijeđanjem i ponižavanjem) se ne žele liječiti i to je glavna prepreka psihijatrijskoj/psihoterapijskoj intervenciji. Kad dođu psihijatru ljubomorni nasilni muževi se liječe i lijekovima i psihoterapijom što ovisi o svakom posebnom slučaju. Uspjeh same terapije je različit  kod raznih stanja koja su u osnovi patološke ljubomore (duševna bolest, alkoholizam ili poremećajem ličnnosti) i u pravilu nije baš veliki.