Odgovara:

Suzana Večerić, dr. med., psihijatrica, psihoterapeutkinja

Mlada djevojko, anksiozno depresivni poremećaji su najčešće psihičke smetnje koje se javljaju kod ljudi različite dobi, kod oba spola (kod žena dva puta češće) i u svim kulturama. Spadaju u skupinu poremećaja koji su se nekada zvali neurozama i koji su se liječili psihoterapijom (psihoanalizom krajem 19. i u 20. stoljeću). Danas je za patološku anksioznost uobičajeno liječenje lijekovima (osobito za onu anksioznost koja se izražava paničnim napadajima) kojima se otklanja kemijska osnova poremećaja (antidepresivi) i psihoterapijom kojom se objašnjavaju uzroci i mehanizmi nastanka paničnih, fobičnih i ostalih anksioznih smetnji i njihova veza sa životnim događajima iz prošlosti i iz sadašnjosti osobe. Nažalost, Vi imate loša iskustva s psihijatrima koji bi bili najpozvaniji u liječenju Vašeg dugotrajnog anksiozno depresivnog poremećaja kod kojeg su simptomi već kronični. Ponavljam još jednom da sam sigurna kako bi najpovoljniji način liječenja Vaših tegoba bilo uzimanje lijekova, odlazak na psihoterapijske razgovore u kojima bi bolje upoznali sebe i paralelno mijenjali način života i stavove koji su stvorili podlogu nastanku poremećaja. Ukoliko želite zaobići samo lijekove možete se javiti psihoterapeutima (psiholozi i neki psihijatri) koji razgovorom liječe smetnje poput Vaše. Najčešće primjenjivana i najefikasnija metoda je kognitivno bihevioralna terapija ali postoje i brojni eklektički načini (najbolji izabrani) psihoterapijskog pristupa svakoj pojedinoj osobi. Ako pak želite sve postići sami, bez profesionalne pomoći, što ja smatram pogrešnim, možete primjenjivati metode smirivanja napetosti i metode unapređenja ukupnog zdravlja koje su sigurno dobre kao preventiva i kao dio mentalne higijene koju bi svatko mogao/trebao provoditi. U svakom slučaju, morate raditi na sebi, kako se to danas kaže, uzimali Vi lijekove ili ne. Samopomoć se također uči, a za anksiozne poremećaje važna su dva osnovna pristupa. Prvi se odnosi na smirivanja samog napadaja a drugi na smanjenje doživljaja kumulativnog stresa koji unanjuje ukupnu anksioznost i spriječava pojavu paničnih napadaja i težih znakova anksioznosti. Razumijevanje života i svijeta i promjena životne filozofije su također važni i određuju način na koji ćemo elaborirati, prihvaćati ili odbacivati naša iskustva. U samom paničnom napadaju važan element je disanje. Ubrzano disanje, koje je najvažniji element u svakom paničnom napadaju,  izaziva mučninu, omaglicu, ubrzani rad srca, znojenje i zbunjenost zbog poremećene razmjene kisika i ugljičnog dioksida u plućnim alveolama, u krvi  i u stanicama. Zbog toga se bolesnicima preporuča da tijekom samog napadaja dišu u vrećicu ili u rukavicu (vjerojatno ste to vidjeli u filmovima). Smanjenjem hiperventilacije (brzog i energičnog disanja) potrebno je dodatno umiriti disanje (koncentrirati se na disanje) prisjećajući se  uporno, ponovno i ponovno kako se radi o epizodi koja će proći i koju ste već imali. Ne preporuča se ležanje ni sjedenje, već umjereno kretanje. Od metoda samopomoći koje smanjuju ukupnu anksioznost izvan napadaja važno je naučiti metode dubinske relaksacije kao što je autogeni trening, joga i meditacija. Kako mi zapadnjaci imamo problema s opuštanjem možete kupiti CD “Jog Nidra-Poreč 97” u organizaciji “Joga u svakodnevnom životu”, Jurišićeva 3/IV i imati vođeno opuštanje koje pomaže i zdravom spavanju (joda nidra-joga spavanja). Izbjegavajte napitke s kofeinom (kava, pravi čaj, cola pića), izbjegavajte alkohol i uvedite ugodnu dnevnu rutinu koja povećava psihofizički kapacitet: redovitost ritma dan/noć, redovita uravnotežena prehrana i  zadovoljavajući omjer rada i odmora. Ove dobre navike će Vas osnažiti i omogućiti Vam da idete dalje na Vašem putu liječenja i na razvojnom putu.