Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Ne radi se o depresiji već o nostalgiji

Objavljeno 14.02.2019.

Psihološki problemi

Javljam se u vezi svog problema koji me muči već godinu i pol dana. Radio sam na moru, u Zadru, nešto malo manje od 5 g, sezonski od 3mj.do 1mj., praktički mjesec i pol dana bi bio doma u Slavoniji. U Zadru sam našao i curu koja je isto iz Slavonije, no nakon godinu dana veze, odlučio sam se vratiti u Slavoniju, naći posao što sam i našao prije nego sam se vratio i s vremenom se oženiti, što će uskoro i biti. Vratio sam se ovdje nakon 5 god.i prijatelji s kojima sam se družio nekad, pola ih nema, ili su vani, odselili unutar države zbog posla, ili se oženili ili neki na fakultetu... Praktički nemam nekih prijatelja, i na neki način sam se i povukao, slabo da i izlazim iz kuće. Još i dan danas se čujem s prijateljima iz Zadra, ostali smo stvarno u dobrim kontaktima. I stvarno mi je bilo lijepo u Zadru, i posao i život. No mene muči, stalno se prisjećam Zadra, kako bih volio tamo živjeti ponovno, i nešto možda svoje pokrenuti, stalno su mi misli praktički tamo, sve me nekako veže u Zadar. Ništa me ovdje ne ispunjava, stalno tamo mislim da će mi biti bolje. Možete li mi pomoći što napraviti? Borim li se s opakom depresivnošću ili slično?

Vaša bolest se ne zove depresija, barem po ovom što kažete, već nostalgija. Ako sam dobro shvatila, vi ste zapravo svoj “zreli” život započeli u Zadru. Radili ste tamo 5 godina, gradili ste život, stjecali prijatelje pa čak ste i buduću suprugu u Zadru upoznali i nije čudno da su vam se s povratkom u Slavoniju mnoge stvari promijenile.  Vidim da intenzivno razmišljate o životu u Zadru i da imate čak i prilično jasnu sliku kako bi vam život u Zadru izgledao. Jedino što vas sprječava da probate nastaviti život u Zadru je strah. Čega vas je zapravo strah? Onaj koji ne pokušava nešto ne može ni uspjeti, jer ako nisi probao isto je kao da nisi uspio. Čini mi se da je taj strah od mogućeg lošeg ishoda kod nas kulturološki već ukorijenjen. Kod nas je veća sramota ne uspjeti nego uopće sebi ne dati šansu da uspijemo.  Kad razgovaram s ljudima starije životne dobi onda mi često kažu da žale što nisu imali više hrabrosti za nešto novo u životu i da ih je uvijek bilo više briga što će drugi reći o njima nego što o sebi misle oni sami. Znate li kako je doma, u Slavoniji? Znate. Još jedino ne znate kako bi bilo stvarati život u Zadru. Probajte, ako toliko jako mislite o tome, a ako vam se ne svidi uvijek se možete vratiti, jer u Slavoniji život znate. Poznajem ljude koji su selili više puta u životu i to ne zato što nisu uspjeli već zato što su u različitoj životnoj dobi željeli drugačije živote.  Nigdje ne piše da imamo pravo na jedan izbor. Zapravo, trebalo bi zapisati da dok god smo živi stvari možemo mijenjati, ako nismo zadovoljni.