26 god.Funckioniram, idem raditi svaki dan s ljudima,uspješno.Doma sam nekad mrtva, nekad euforična, nekad na rubu suicida.Imam pcos, malo mi nisu u redu antitijela od štitnjače.Nekad se osjećam kao da nisam tu, živim ne znam gdje, ne sjećam se pola toga što radim niti što mi je tko rekao. Nekad se osjećam premoćno i superiorno i sve mogu, to uglavnom brzo prođe. Imala sam strašan prekid i naravno traume u djetinjstvu, ali to imaju svi, no ne mogu imati s nikim odnos i vezu jer sam paranoična što pokušavam sakriti, ljubomorna sam na sve što hoda analiziram i uhvati me panika i ne znam se nositi s tim i lakše mi je otići.Nisam sigurna nekad umišljam li ili ne od tih silnih misli. Jesam li nešto i izmislila?Kad pomislim da sam luda i sve to izgovorim naglas i zapitam se treba li mi pomoć onda si kažem sve si to izmislila-teško preživljavam noći i želim samo biti doma i ne izlaziti pa si predbacujem što sjedim kod kuće dok mi život prolazi. Imam svakakve strahove i često sam uznemirena, nekad i nesvjesno. Želim dodati da sam 18-23 cca godine bila povremeni uživač droge( speed, kokain, mdm, bonboni, marihuana,lsd-nitko nije posumnjao nikad)ne konzumiram drogu već dvije godine. Jesam li umislila ili stvarno da se odvažim na pomoć?