Odgovara:

Igor Girotto, dr. med., spec. psihijatar

Poštovani! Puno je teoretskih modela koji objašnjavaju pojavu straha u čovjeka, a čim ih ima toliko to znači da nijedan nije u stanju objasniti sve. Pa i kad se zadubimo u jedinstveni slučaj i kad raspolažemo sa svim dostupnim informacijama ne mora biti jasno što je uzrok. Općenito možemo reći da kod ovakvih slučajeva sigurno uzrok nije u događaju s mačkom. Većina psihičkih poremećaja počinje u odrasloj dobi što ne znači da su tu i nastali. Preduvjeti za taj razvoj postoje od ranije i čuče u nama do neke situacije kad se aktiviraju. Posebno je tako za opsesivno kompulzivne smetnje, kao i za fobije. U ovom slučaju bi se to moglo zvati kinofobijom (strah od pasa, mačaka i bjesnoće). Oboljeli od fobija se koji puta ne odlučuju na liječenje i cijeli život žive sa svojim strahom, a mislim da je s motivacijom za liječenje još gore kod onih s opsesivno-kompulzivnim poremećajem. Navijam da uspijete nagovoriti prijateljicu na bilo koji oblik pomoći – onaj koji njoj odgovarao, a da si olakša svakodnevni život.