Imam dijete u dobi od 1 g i 8 mj. Dijete je rođeno u terminu i razvija se sasvim uredno. Od rođenja je jako privržena meni (majci) i u najranijoj dobi je bilo situacija kada bi vrištala ako bi je netko uzeo od mene. Kako je rasla takvih situacija je bilo manje. U dobi od 14 mj. je krenula u jaslice i prilagodba je bila normalna i bez većih problema, međutim u zadnje vrijeme (zadnjih mjesec-dva) počinju se javljati razni strahovi. Najćešće isporvocirani iznenadnim jakim zvukovima (npr. buka radnog stroja, motorne pile, usisavača...) počinje panično plakati i nitko je ne može umiriti. Inače radi se o djetetu koje je, kako kažu tete u vrtiću, kognitivno daleko ispred svoje dobi (npr. u dobi od godinu dana znala je imenovati dijelove lica, sa 15 mj. je brojala do 10, govorno i motorički izuzetno napredna, npr. povezuje uzrok i posljedicu itd.), međutim strahovi iz dana u dan rastu i brinem se zbog toga. Teta u vrtiću kaže da je moguće da se to događa iz razloga što je kognitivno vrlo visoko, a emocionalno na razini svoje dobi i da je to faza koja će proći. Mene zanima da li je to "situacija" za pričekati ili reagirati i na koji način uopće reagirati?