Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Trebamo ustrajati u onome što želimo

Objavljeno 16.02.2017.

Psihološki problemi

Imam 31 godinu. Moji problemi počeli su se kada sam završila fakultet. Bila sam odlična učenica i vrlo dobra studentica, ispunjavala sve svoje obaveze i pronalazila se u radu i učenju te sam smatrala da će tako biti i kad počnem raditi. Iako sam do sada promijenila nekoliko radnih okolina, teško mi se 'pronaći' u poslu. Čini mi se da uvijek upadnem u preležernu radnu okolinu u kojoj se ne traži puno te se većinu vremena dosađujem. Na početku se mogu motivirati za učenje, ali obično nema mogućnosti napredovanja ni unapređenja sebe ni pozicije te izgubim motivaciju. Osim toga, vrlo sam društvena osoba, a radi se o uredskim poslovima gdje sam većinom sama te se nakon nekog vremena počnem osjećati jako anksiozno i depresivno, posebno na pomisao da ću tako raditi do mirovine. Pokušavala sam naći dinamičnije poslove, ali nisam imala uspjeha. Svi iz okoline mi govore da sam nezahvalna jer mnogi bi bili sretni da imaju posao koji nije stresan i gdje se ne radi puno. Često se pitam je li problem u meni i da li možda previše očekujem od posla i muče me ta raspoloženja u kojima se znam naći, kada ne vidim nikakvu nadu. Čini mi se tratim život i obrazovanje koje imam, teško mi je zamisliti da ću se ikada pronaći negdje i osjećati se korisno.

Draga čitateljice, svatko od nas može imati svoju viziju posla kojim se želi baviti. Nekome je primjerice idealan rutinski posao, s radnim vremenom od 8:00-16:00, bez stresa, gdje će sve teći po dobro poznatoj proceduri. A postoje i ljudi kojima više odgovara fleksibilno radno vrijeme, gdje svaki dan izgleda drugačije, gdje će moći ostvarivati svoje ambicije i težiti nečemu novom, drugačijem. Nijedno od toga nije ni dobro ni loše već samo drugačije – svatko od nas će ići prema onome što mu više odgovara i neće biti sretan ukoliko radi na poslu koji je u potpunoj suprotnosti s njegovim težnjama. U krajnjoj liniji, ta osoba može biti i pod stresom ukoliko je frustrirana radnom okolinom u kojoj se nalazi. Moj stav je da se u pojedinim situacijama ne treba pomiriti s onim s čim nismo zadovoljni, već da trebamo ustrajati u onome što želimo. To ne znači da ćemo biti neodgovorni i ugroziti vlastitu egzistenciju radi svojih snova, već da nećemo odustati od onoga što želimo dok radimo ono što trebamo da bi živjeli. Hoćemo li u konačnici naći ono što želimo – zaista ne znam, jer jednim djelom ne ovisi o nama već o okolinskim faktorima i drugima – ali, ako posustanemo i ne tražimo, tada sigurno nećemo doći do svog cilja. Jesu li Vaša očekivanja previsoka ili ne – u ovom trenutku je to teško procijeniti – ali ne smatram da je previsoko očekivanje tražiti posao koji nam s obziorm na temperament više odgovora. S vremenom ćete dobiti povratne informacije, a do tada ne možete ništa izgubiti ako se usmjerite na to da tražite posao koji Vam odgovara. Sigurna sam da postoji posao koji je drugačiji od trenutnog koji radite. Ako primjećujete da Vam je teško i da bi Vam bilo korisno da proradite sve što Vas muči, nemojte se libiti zatražiti podršku stručnjaka. Sretno!