Akne u adolescenata

akne

Donosimo prvu kolumnu Jelene Meštrović Štefekov, dr. med. spec. dermatovenerologije iz serije Facijalne papulozne dermatoze – promjene kože lica koje imaju zajedničku karakteristiku – "prištiće".

Sva djeca prolaze razdoblje puberteta, no samo neka u tom razdoblju razviju akne. Zašto? Zbog genetske predispozicije, odnosno naslijeđene osjetljivosti lojne žlijezde na hormone puberteta. To je inicijalni događaj u kaskadi razvoja akne. Naime, spolni hormoni, koji se počinju stvarati u pubertetu, potiču lojne žlijezde na produkciju loja – sebuma, što se očituje masnom kožom lica, prsišta i leđa, često i vlasišta, tzv. seborejom.

Proces se obično ne zaustavlja na razini seboreje, već napreduje dalje, pa se zbog velike produkcije loja izvodni kanali lojnica prepune, što vidimo kao mitesere – odnosno otvorene komedone – crne točkice; i zatvorene komedone – bijele kuglice. Ako ih istisnemo, iz njih izlazi višak loja.

Proces se može zaustaviti na miteserima, no može otići korak dalje, gdje bakterije s površine kože ulaze u izvodni kanal lojnice i uzrokuju upalu – tzv. papule i papulopustule – odnosno prištiće. U najtežim slučajevima, akne su duboke, potkožne, bolne kvrge - čvorići, tzv. cistične, konglobata akne, koje vrlo često, uz lice, zahvaćaju i leđa i ramena, ostavljajući za sobom vrlo izražene ožiljke. Konglobata akne češće su kod mladića, nego djevojaka.

Za razliku od akni u odrasloj dobi, koje su uvijek povezane s hormonalnim disbalansom, u adolescenciji one su dio procesa spolnog sazrijevanja, uz određene iznimke. Kod djevojaka koje imaju izostanak menstrualnog ciklusa ili su oni neredoviti, potrebno je utvrditi zašto: učiniti UZV jajnika, te prema potrebi status spolnih hormona. Ako postoje neki drugi pridruženi simptomi ili određeno obiteljsko opterećenje, potrebno je proširiti obradu.

Dakle, razlikujemo nekoliko oblika akni:

  • Acne comedonica
  • Acne papulopustulosa
  • Acne conglobata

Terapija za akne

Razumljivo je da svaki od ovih oblika akni zahtijeva drugačiju terapiju. No, često kod istog kliničkog oblika akni, npr. komedonskog, terapija varira od osobe do osobe, ovisno o tipu, fototipu, reaktibilnosti kože, godinama, pridruženim dermatozama (npr. seboroički dermatitis), pridruženoj (sistemskoj) terapiji, godišnjem dobu i dr., dapače, kod iste osobe terapija nije ista u različitim fazama liječenja.

Terapija akni dinamična je i promjenjiva, gdje jako do izražaja dolazi princip individualizacije.

Lokalnu terapiju koristimo uvijek, kod svih tipova akni, samostalno kod komedonskog oblika, odnosno u kombinaciji sa sistemskom terapijom kod papulopustuloznog i konglobata oblika akni.

Preparati koji se koriste u lokalnoj terapiji akni brojni su: lokalni antibiotici poput klindamicina i eritromicina, koji se ne smiju koristiti dugo zbog razvoja rezistencije bakterija, benzoil-peroksid, njihove kombinacije, azelaična kiselina, retinoidi, te brojni drugi protuupalni, keratolitički i sebosupresivni pripravci.

Sistemska terapija koristi antibiotike, primarno tetraciklinske (minociklin, doksiciklin), ali i druge (azitromicin), u liječenju papulopustuloznih oblika akni, te retinoide-izotretinoin, u liječenju težih oblika papulopustuloznih, te kod konglobata akni. Ako se kod djevojaka registrira i pridužena hiperandrogenemija ili/i cistični ovariji ili/i inzulinska rezistencija, potrebno je hormonalno, odnosno liječenje oralnim hipoglikemicima.

Kombinacije lokalne i sistemske terapije su brojne: određena kombinacija preparata u određenoj fazi liječenja može biti vrlo učinkovita, u drugoj nedovoljna, a u trećoj pretjerana i iritativna. To ovisi o brojnim faktorima te ne čudi da pacijenti često navode kako su se "navikli" na određeni preparat koji je bio sjajan, ali više ne djeluje ili im je neki drugi, nakon početnog odličnog učinka, u konačnici "osušio i oštetio" kožu.

Po završetku liječenja akni, na licu, osobito kod težih oblika, zaostaju ožiljci i pigmentacijske mrlje. Tada se kreće u drugu fazu liječenja, koja je pacijentima draža, lakša, zanimljivija, više dermoestetska, a manje medicinska. Lokalni preparati koji se pritom koriste oni su koji sadrže antioksidanse, osobito vitamin C i –hidroksi kiseline: samostalno ili u kombinaciji.

Dermoestetske metode, poput mikrodermoabrazije, blagih kemijskih pilinga, mezoterapije, te sonoforeze i iontoforeze, ubrzavaju procese oporavka kože, uklanjaju pigmentacijske mrlje i ublažavanju nastale ožiljke.

 Prati nas na Viber Public Chatu!