Ponekad mi se čini da svakodnevno gubimo životni kompas pred naletom patvorenih društvenih pravila, izmišljenih normi i nametnutih obrazaca.
Moderno društvo, nameće moderna pravila ponašanja koja se temelje na paroli „uzmi ili ostavi”.
Iskrivljujemo pravila, vadimo iz konteksta tuđe uspjehe kao i neuspjehe, tražimo sreću na krvim mjestima dijeleći najintimnije trenutke sa pogrešnim osobama. Ostajemo u vezama, obiteljskim, prijateljskim, partnerskim, poslovnim zbog egocentrizma zavaravajući sebe i druge da sve što trpimo, odričemo se i podnosimo nije zbog nas nego zbog drugih.
Pobrkali smo lončiće i u „životnoj krčmi“ više se ne zna tko je krčmar, a tko su gosti. Kuda to sve ide, nitko od nas nezna. Činjenica je da idemo u krivom smjeru, ne znamo strane svijeta, ne služimo se životnim kompasom ili smo zaboravili na njega misleći da nam nije potreban.
Savjest
Sokrat je živio u dubokom uvjerenju kako je savjest glas koji se javlja samo njemu. Bio je uvjeren da samo on čuje takav glas, kojeg treba slušati i slijediti. No, naše vrijeme nas je naučilo da je najlakše ušutkati vlastitu savjest. Zaziremo od pitanja što je savjest. Prema nekim autorima savjest je “sposobnost procijeniti i razlikovati dobro i zlo, pravedno i nepravedno, u samima sebi i u odnosu na sada — ovdje za mene”.
Savjest kao životni kompas
Koliko ste puta upitali sami sebe je li odluka koju donosite ispravna ili neispravna. Sklona sam u komunikaciji sa meni dragim i nadasve bliskim osobama, kada donose gotovo bizarne odluke upitati „kako se osjećaš po pitanju svoje savjesti ili što ti kaže tvoja savjest“ Svi imamo u svojim životnim kompasima naredbu koja se odnosi na mogućnost izbora. Hoću li biti dobra ili loša, ljubazna ili gruba je izbor svakog pojedinca. Hoću li živjeti u partnerskom odnosu u kojem nema poštovanja i ljubavi ili ću otići iz takvog odnosa, odluka je na osobi.
Kako osluškivati savjest?
Da bi valjano osluškivati savjest treba na vrijeme i tišina. Dr.sc. Cvijeta Pahljina, voditeljica Studija logoterapije, ističe da je tišina instrument pomoću kojeg možemo osluškivati savjest. To je razgovor kojeg vodimo sa svojim dubinama i tišinama duše.
Pogreške u savjesti
Donijeti životnu odluku koja je prekretnica bilo da se radi o privatnom životu ili poslu nije lako. U takvim i sličnim situacijama sabranost u tišini, vrijeme posvećeno sebi i promišljanju je li odluka ispravna ili neispravna, odvodi nas do naših najdubljih dubina duše.
Kada se sukobimo sa savješću postajemo nemirni, ponekad možemo i psihosomatski reagirati. Napetost, anksioznost samo su neki od simptoma sukoba sa vlastitom savješću.
Kako prevenirati pogreške u savjesti?
Kada glas savjesti stavimo ispred glasa nad-ja ili super ega, daleko lakše možemo procijeniti hodamo li ispravnim smjerom. Ponekad ona narodna „što će ljudi reći” nema vrijednost u odnosu na svakodnevno pitanje koje trebamo postavljati sami sebi – što će savjest reći i ne zaboravite, pravila društva vrlo često se ne nalaze uporište u savjesti.
Svako od nas preuzima odluku za sebe. Budite samokritični i upitajte se je li moja potreba da realiziram neku odluku, odraz mojih egocentričnih htijenja ili će odluka koju donosim uroditi dobrim za mene i druge. Svakodnevnim korištenjem savjesti kao životnog navigatora sačuvat ćete svoje i tuđe dostojanstvo, slobodu i mir.
Foto: Shutterstock
