Još je Johann Wolfgang Goethe zaključio da je “opušteni um najdelikatniji i najsnažniji instrument koji postoji u svemiru“. Iako ta spoznaja nažalost nije baš pomogla njegovu Wertheru, ostaje činjenica da se milijuni ljudi današnjice okreće različitim oblicima traganja za dubokim mirom.
Stres očito sve više postaje “ishodište svih bolesti“ kako je daleko ispred svog vremena zaključio dr. Hans Selye definirajući “ono nešto“ što počinje razarati organizam izazivajući u tijelu fenomen kojeg je nazvao “opći kaos funkcioniranja“.
Iako su stari jogiji davno prije Selyea upozoravali da “bolesti duha razaraju tijelo tamo gdje je najslabije“, suvremenoj je znanosti trebalo nekoliko milenija da to potkrijepi eksperimentima. Pa se danas već pouzdano zna da i neke posve fizičke bolesti, od bezopasnih tinejdžerskih “akni vulgaris“, preko artroze i visokog tlaka, pa do malignog karcinoma, mogu biti izravna posljedica stresova.
Joga poznaje na tisuće načina opuštanja i smirenja; od jednostavnih vježbi disanja, pa do čudesnih asana u kojima savijeni poput pereca ostajete satima i nakon toga (ako se uspijete otpetljati) ulazite u stanje dubokog unutrašnjeg mira.
Vježbe ravnoteže pripadaju grupi asana koje pridonose “mentalnom treningu opuštanja“ mada je to u prvi trenutak teško povjerovati. Jer, dok balansirate na jednoj nozi, teško je vjerovati kako možete istovremeno utonuti u duboki unutrašnji mir(!) No, objašnjenje je jednostavno: Kao što staro pravilo fizike kaže da “u isto vrijeme na istom mjestu ne mogu biti dva tijela“, psihologija nas uči da je „u istom trenutku nemoguće misliti na dvije stvari“.
Dakle, zaključili su drevni jogiji, ako je vaš “neuro-muskularni sustav“ zaokupljen održavanjem ravnoteže, mora u tim trenucima odagnati sve druge misli.
Vježbe kao što je današnja, uz brojne ostale učinke, imaju upravo tu funkciju: naučiti vas mogućnosti trenutnog isključivanja svih neželjenih misli. Uostalom, pokušajte…
