Uzrok rozaceje nije poznat. Smatra se da je multifaktorijalan, kombinacija genetskih i okolišnih čimbenika koji dovode do širenja kapilara, upale, poremećaja kožne barijere, intolerancije, hiperreaktibilnosti kože lica.
Rozaceja je česta, kronična dermatoza centralnog dijela lica, karakterizirana različitim kliničkim oblicima koji se mogu međusobno preklapati. Najčešća dva podtipa po kojima je dermatoza prepoznatljiva su:
- eritematoteleangijektatična rozaceja – obilježena prolaznim ili stalnim crvenilom obraza, praćenim osjećajem vrućine i žarenja, uz pojavu proširenih kapilara (teleangijektazija)
- papulopustulozna rozaceja – obilježena prištićima, odnosno manjim i većim papulama i papulopustulama na obrazima, čelu i nosu, zbog čega je i dobila naziv akne odraslih (iako nema nikakve veze s “pravim” aknama o kojima više možete pročitati u kolumni Akne u odraslih).
Oba podtipa često koegzistiraju i pretaču se jedan u drugi, iako mogu postojati i kao zaseban entitet.
Uz promjene na koži lica, u oko 50 posto slučajeva, zahvaćene su i oči, odnosno imamo pridruženu okularnu rozaceju, koja se može očitovati samo osjećajem pečenja, “žuljanja” oka, te fotofobijom, no obično je udružena sa crvenilom spojnica, vjeđa i bjeloočnica tj. konjuktivitisom i blefaritisom (“crvene oči“). Upala može zahvatiti i druge strukture oka te, ako se ne prepozna i ne liječi, može dovesti i do ozbiljnih komplikacija.
Četvrti podtip rozaceje tipično je muški, s karakterističnim gomoljastim, povećanim, kvrgavim nosom koji zovemo rinofima, a oblik fimatozna rozaceja.
Što je uzrok rozaceje?
Uzrok rozaceje nije poznat. Smatra se da je multifaktorijalan, kombinacija genetskih i okolišnih čimbenika koji dovode do širenja kapilara, upale, poremećaja kožne barijere, intolerancije, hiperreaktibilnosti kože lica.
Rozaceju pogoršavanju začinjena hrana, vrući napitci, alkohol, neki lijekovi, sunce – UV-zrake, nagle promjene temperature, vrućina, hladnoća, vjetar, psihički i fizički stres te kozmetički i preparati za njegu kože lica – najčešće pritužbe pacijenata na rozaceju su intolerantna, reaktibilna koža koja “ništa ne podnosi” te nelagoda zbog crvenila na obrazima i nosu koju okolina (neopravdano!) povezuje s pretjeranim uzimanjem alkohola.
Nadalje, smatra se da pojavu i pogoršanja rozaceje provociraju grinja Demodex folliculorum, koja je često normalni stanovnik naše kože, te želučana bakterija Helicobacter pylori koju povezujemo s kroničnim gastritisom i ulkusom želuca i dvanaesnika. Oba provokativna čimbenika potrebno je obradom isključiti, odnosno, ako se ustanove – liječiti. U suprotnom, ne možemo očekivati stabilizaciju stanja, već perzistenciju uz konstantne oscilacije u kliničkoj slici. Iako se njihova točna povezanost s rozacejom zapravo ne zna, činjenica je da, u većini slučajeva, nakon eradikacije nastupa poboljšanje.
Rozaceja se češće javlja u žena nego u muškaraca, bilo kad, no najčešće u dobi od 30. do 50. godine života, zbog čega se često povezuje s hormonalnim mijenama, menopauzom, trudnoćom (tijekom koje obično nastupaju pogoršanja – za razliku od akne kod koje tijekom trudnoće dolazi do poboljšanja, pa i potpune regresije!). Češća je u osoba svijetle puti – fototip kože I-II.
Kako liječemo rozaceju?
Terapija, ovisno o obliku rozaceje, te težini kliničke slike, može bili lokalna, sistemska, fizikalna. Cilj terapije je što je moguće bolje držati rozaceju pod kontrolom: uz odgovarajuću terapiju u akutnoj fazi, potom i u fazi održavanja, možemo postići duge i vrlo dobre remisije. Obično nam je za to potrebna kombinacija različitih terapeutika i metoda, uz individualni pristup, koji je kod rozaceje posebno naglašen.
Lokalna terapija uključuje antibiotske i protuupalne kreme, u fazi održavanja antioksidanse, tvari koje djeluju protuupalno i protektivno – vrlo je važna fotoprotekcija te izbjegavanje kozmetičkih i preparata za njegu kože lica koji mogu biti iritativni, ali i svih drugih provokativnih čimbenika.
Sistemska terapija obuhvaća antibiotike (primarno tetraciklinske skupine), a u težim slučajevima rozaceje izotretinoin (Roaccutane tbl ). U slučaju pozitivnog nalaza H. pylori, osobito ako imamo pridružene želučane tegobe, potrebno je provesti (“trojnu”) terapiju.
Fizikalne terapijske metode: Ako imamo manji broj teleangijektazija većeg kalibra, tada vrlo dobro terapijski funkcionira elektrokoagulacija, no u slučaju brojnih kapilara, osobito ukoliko su sitne i stvaraju gustu mrežu – metode izbora su IPL i laser.
U slučaju rinofime, gomoljastog nosa, terapija je kirurška – radiovalna kirurgija, elektrodisekcija, ablacija laserom, dermoabrazija, tangencijalna ekscizija – vrlo često s dobrim estetskim rezultatima.
