Magnetska rezonancija (MR) je jedna od najmodernijih neinvazivnih dijagnostičkih metoda u kojoj se ne koristi rendgensko zračenje.
Magnetskom rezonancijom dobiva se slikovni prikaz presjeka tijela ili organa u tri glavne ravnine i u njihovoj kombinaciji što nam omogućuje točniju procjenu različitih bolesti ili stanja.
Za dijagnozu kojih bolesti se koristi magnetska rezonanca?
MR je najčešće pretraga prvog izbora za dijagnostiku organa središnjeg živčanog sustava, kao što su mozak i kralješnična moždina, te za dijagnostiku raznih oboljenja sustava za kretanje, najčešće zglobova i zdjelice. Kod analize kosti još uvijek prvo mjesto zauzima klasična rendgenska dijagnostika.
Što se tiče ostalih organa magnetska rezonancija se može primjenjivati gotovo u svim organskim sustavima kao nadopuna ostalim dijagnostičkim metodama poput ultrazvuka ili kompjutorske tomografije. MR pregled daje dijagnostičke informacije o raznim bolestima poput različitih upalnih oboljenja, malignih bolesti, bolesti krvnih žila ili prirođenim anomalijama.
Tijek pregleda
Snimanje se vrši u tunelu MR uređaja. Tunel je dovoljno velik da se u njega smjesti tijelo bolesnika. S obzirom da dio bolesnika zbog klaustrofobije ne može podnijeti izvođenje ove pretrage, u novije vrijeme postoje i uređaji bez tunela kojim se rješava ovaj problem. U čitavoj prostoriji nalazi se snažno magnetsko polje. Bolesnik najčešće leži u ogrtaču kojeg dobije na mjestu pregleda. Prije pregleda mora ukloniti sav metal s tijela poput nakita, zubnih proteza, odjeće s metalnim gumbima, zatvaračima i slično.
Bolesnici koji u tijelu imaju metalne dijelove poput krhotina eksplozivnih naprava, zubnih implantata, vijaka, pločica, metalnih kopči, umjetnih zglobova ili pak koji imaju ugrađene elektrostimulatore srca, umjetne pužnice ili neurostimulatore ne smiju se podvrgnuti MR snimanju, osim u slučaju ako je metal pogodan za MR pregled što mora biti potvrđeno medicinskom dokumentacijom od strane odgovornog liječnika, najčešće operatera (kirurga, ortopeda) ili kardiologa, neurologa, stomatologa.
Za vrijeme pregleda bolesnik ima slušalice na ušima kako bi mogao biti u kontaktu s osobljem, a u ruci drži gumenu pumpicu čijim stiskom alarmira osoblje kako bi se u slučaju potrebe prekinulo snimanje. Na dio tijela koji se snima postavi se zavojnica – dio uređaja za odašiljanje i primanje signala iz tijela. Snimanje može trajati od 20 do 60 minuta, vrši se u nekoliko navrata, a bolesnik se ponaša prema uputama medicinskog osoblja (u nekim trenucima je potrebno plitko disati ili zadržati dah).
U slučaju indikacije bolesniku se daje kontrastno sredstvo. U nekim slučajevima prilikom intravenskog davanja kontrastnog sredstva bolesnik može osjetiti toplinu ili hladnoću duž ruke, rjeđe mučninu, glavobolju ili omaglicu, rijetko se može javiti upala vene.
MR je općenito sigurna pretraga bez naknadnih komplikacija te se nakon pregleda bolesnik može pustiti kući. Ukoliko se MR pretraga obavlja pod sedacijom ili u anesteziji bolesnik mora još neko vrijeme ostati na promatranju.
Prije svakog MR pregleda bolesnik ispunjava upitnik o svom zdravstvenom stanju te je detaljno obaviješten o cjelokupnoj proceduri pregleda i mogućim komplikacijama.
Foto: Shutterstock
