Kad pričamo o Parinama jogi trebamo uzeti u obzir da je ona nastala kao samopomoć njenom začetniku, osobi koja se profesionalno bavila borilačkim vještinama.
Bruno Baleotti, bivši kapetan talijanske karate ekipe razvio je metodu prilagođenu svojem tijelu koje je bilo podvrgnuto čestim trzajima i povredama. Vlastitim je istraživanjem, ali i inspiriran Iyengerovim knjigama o jogi te korištenjem pomagala stvorio metodu koja se spontano rasprostranila te okupila veliki broj sljedbenika oko ovog danas sedamdesetpetogodišnjeg samoukog učitelja.
Kod Parinama Hatha joge naglasak je na anatomiji, na pravilnom ulaženju i izlaženju iz pozicije, ali uvijek uz individualan pristup. Osobe su različite kao i njihova tijela i mogućnosti, te je bivanje u poziciji za svakog posebno iskustvo. To je i jedno od razloga zbog koji se u Parinami kao i u Iyenger jogi koriste pomagala. Nekome je potrebna podrška, nekome samo savjet ili nježan dodir.
Uz rad u paru pojedinac se oslobađa straha
Nema nikakvog smisla, a i opasno je po zdravlje ulaziti u rotaciju ili uvijati se unatrag, ukoliko je kralježnica stisnuta i kruta. Potrebno je prije napraviti mjesta, napraviti prostora među kralješcima, dekomprimirati ih.
Zato se u Parinami koristi užad, zato se visi sa zida naglavačke i zato se kod većine pozicija koriste pomagala kako bi držali čvrsto zdjelicu, a istovremeno dobivali sve više prostora odnosno fleksibilnosti u kralježnici.
Jednom kad se dobije taj ‘prostor’ sve mogućnosti postaju dostupne. Jednom kad je kralježnica ‘prodisala’ možemo je krenuti i uvijati unazad, ali za svaki slučaj koristiti ćemo najprije drveni mostić, a ponekad i stolac kako bi sigurno ulazili u položaj i pravilno otvarali ramena. Možemo raditi rotacije na podu, ali možda ćemo ih radije izvoditi uza zid ili opet na stolcu da izbjegnemo nepotrebna kompenziranja. Kad napravimo dovoljno prostora u kralježnici, možemo slobodno početi raditi i na snazi bez straha od povreda.
Nakon što je svladana anatomija osnovnih položaja, više se pažnje posvećuje dahu, te povezivanju svjesnog disanja i pokreta što čini osnovnu razliku između joge i ostalih tipova tjelovježbi.
Uz navedeno slijedi i rad u parovima, gdje se osluškujući dah i povezujući se s pokretom partnera gradi uzajmano povjerenje. Rad u paru je od izuzetnog značaja za osvještavanje vlastitog tijela i našeg odnosa prema njemu, ali i našeg odnosa prema drugome/prema vanjskom i drugačijem. Jača naš senzibilitet i empatiju, te jasno ukazuje na eventualne blokade ili nelagode. Oslobađenjem straha od dodira, nametnug društvenim normama i uglađenom distancom, postepeno reintegriramo slobodnije i spontanije ponašanje u skladu s našim izvornim bićem.
Parinama znači promjena, transformacija. Ukoliko uzmemo u obzir da se svakodnevno mijenjamo, da naše tijelo svakodnevno stari, dobro je znati da možemo svjesno odabrati raditi na sebi i toj promjeni na pozitivan način.
Osvjestiti – prepoznati i poštivati granice vlastitog tijela, dati mu dovoljno vremena da bi se one prevazišle, znati kada stati, a kada produbiti položaj- osnovne su karakteristike Parinama joge.
Instruktor je tu da usmjerava vježbača, ali praktikant je taj koji unutar sebe pronalazi energiju za prevazilaženje granica – znajući da su granice u većini slučajeva samo klopke našeg uma.
Fizičke promjene i dobro zdravstveno stanje cijelog organizma bitan su rezultat redovitog vježbanja, a mentalni procesi i snaga volje kojom smo došli do tih rezultata doprinose i mnogim pozitivnim promjenama i ugodnim iznenađenjima i na ostalim područjima života.
Autor teksta: Maša Hrvatin, Certificirana učiteljica Parinama hatha joge (metoda Baleotti) i dinamičnih stilova joge
Foto: Shutterstock
