Sindrom karpalnog kanala - bolest modernog čovjeka

Prikaz rada na tipkovnici, tzv.  prisilni  položaj

Današnji način života jako je vezan uz rad na računalu i ljudi sve više vremena, na poslu i u slobodno vrijeme, provode uz miš i tipkovnicu. Zbog toga vrlo često dolazi do smanjenja fizičke aktivnosti, promjena u pravilnom držanju tijela (posturi) i zadržavanja ruku dugotrajno u jednoličnom, tzv. „prisilnom“, položaju. Svi ti čimbenici mogu dovesti do pojave sindroma karpalnog kanala.

Sindrom karpalnog kanala je najpoznatiji i najčešće opisivani kanalikularni sindrom i najčešća bolest u području šake. Kod njega dolazi do pritiska na medijani živac u karpalnom kanalu na korjenu šake ispod samog dlana. Karpalni kanal je čvrsti, zatvoreni prostor koji omeđuju kosti zapešća koje nadsvođuje čvrsto vezivno tkivo, fleksorni retinakulum, tj. poprečni karpalni ligament. Unutar samog karpalnog kanala nalaze se tetive fleksora (pregibača) prstiju i medijani živac. Budući da je sam kanal čvrsto ograničen te u njemu nema ni malo slobodnog prostora, vrlo lako dolazi do pojave kompresije medijanog živca uslijed raznih poremećaja. Iako kod sindroma karpalnog kanala dolazi do kompresije medijanog živca u području ručnog zgloba i najčešći problemi se očituju u području šake, važno je naglasiti da lezija živca ima utjecaj na čitavu duljinu živca, od prstiju do njegovog izlaska iz kralješničke moždine.

Kod koga se najčešće pojavljuje sindrom karpalnog kanala?

Taj se sindrom učestalo pojavljuje kod ljudi koji rade puno na računalima, ali i kod ljudi koji se bave manualnim poslovima, kao profesionalna oštećenja, tako da se naziva i computer disease, točnije bolest kompjutoraša. Uslijed ponavljajućih pokreta, osobito savijanja u ručnom zglobu, dolazi do mehaničkog pritiska na živac, istezanja i trenja, što dovodi do promjena na živcu uslijed mehaničkog ozlijeđivanja živca i poremećene krvne opskrbe živčanih vlakana. Kod tih promjena nastaje oteklina živca što uzrokuje još veči pritisak na živac koji se nalazi u zatvorenom prostoru. Dugotrajni pritisak na živac dovodi da nastanka vezivnog, ožiljnog tkiva i oštećenja živčanih vlakana. U početku se te promjene reverzibilne što znači da je moguć potpuni oporavak. No, ako pritisak na živac potraje dulje vrijeme može doći do ireverzibilnih promjena, tj. potpuni oporavak živca nije moguć usprkos primjerenom liječenju.

Double crash sindrom ili sindrom dvostrukog pritiska

Ovaj sindrom predstavlja fenomen kod kojeg je živac pritisnut na jednom mjestu značajno podložniji pojavi simptoma nakon značajno manjeg pritiska na drugom mjestu. To znači da su ljudi sa npr. cervikobrahijalnim sindromom, tj. pritiskom na živac u području vrata zbog lošeg držanja, puno podložniji nastanku sindroma karpalnog kanala.  

Sindrom karpalnog kanala se pojavljuje i kao posljedica posttraumatskih stanja u području ručnog zgloba ili uslijed anatomskih anomalija. Drugi uzroci nastanka sindroma karpalnog kanala mogu biti hormonalne promjene u trudnoći ili menopauzi, degenerativne promjene na zglobovima, tenosinovitisi te sistemske bolesti poput reumatoidnog artritisa.

Bolest se, obično, očituje postupnom progresijom simptoma, ponajprije promjenama osjeta, pojavama trnaca, žarenja, pečenja ili smanjenim osjetom u prva tri prsta šake, a zatim i pojavom boli u području korijena šake koja je najčešća noću, a može se širiti kroz dlan i prste, čak i sve do ramena. Ukočenost i osjećaj obamrlosti cijele šake ili prva tri prsta često se javljaju kod bolesnika, posebice u noćnim satima. Katkad je prisutan i osjećaj otekline prstiju i šake iako nema vidljive otekline. Kod dugotrajnije kompresije živca javljaju se i motoričke smetnje. Dolazi do hipotrofije mišića tenara, područja šake ispod palca, tako da se pacijenti žale na smetnje prilikom hvatanja predmeta te ispadanja predmeta iz ruku. Bolest se znatno češće javlja kod žena nego kod muškaraca, osobito između 40. i 50. godine života. Kod mlađih pacijenta nerijetki su pridruženi faktori poput trudnoće, šećerne bolesti, reumatske bolesti, kroničnog zatajenja bubrega ili gihta.

Tijekom kliničkog pregleda, a nakog detaljnog razgovora liječnik pažnju usmjeruje na: poremećaj senzibiliteta, točnije osjeta, poremećaj motiliteta, točnije pokreta, i atrofije mišića šake, pri čemu posebno mjesto imaju specifični klinički testovi. Uz klinički pregled, potrebna je i osnovna radiološka obrada (RTG) te elektrodijagnostika (EMNG) koja pokazuje mjesto kompresije živca te brzinu provođenja živca kroz podlakticu. Eventulana dodatna dijagnostička obrada uključuje laboratorijske pretrage, CT, MR, i druge pretrage.

Prevencija i liječenje sindroma karpalnog tunela

Prevencija nastanka sindroma karpalnog kanala može se provesti prilagodbom radnog mjesta s upotrebom ergonomski dizajniranih tipkovnica i uredskog namještaja, adekvatnih alata i provođenje vježbi za pravilno držanje i za prste, šake, ruke i vrat. Potrebno je smanjiti vremenska razdoblja neprekidnog rada u tzv. „prisilnim“ položajima uzimajući kratke odmore od nekoliko minuta tijekom kojih je dobro provesti vježbe razgibavanja i istezanja.

Liječenje ovisi o uzroku koji je doveo do pojave sindroma te dužini trajanja i intenzitetu simptoma. Ako je uzrok sindroma sistemska bolest, hormonalna ili hematološka, potrebno je prvenstveno liječiti osnovnu bolest uz konzervativne mjere liječenja sindroma karpalnog kanala. Te se mjere sastoje od primjene ortoza ili udlaga te ponekad injiciranja kortikosteroida i anestetika u karpalni kanal. Konzervativno liječenje može biti uspješno kod sindroma vezanog uz trudnoću ili bolesnika koji se žale samo na noćne bolove. Međutim, vrlo često je potrebno kirurško liječenje koje se sastoji od presjecanja poprečnog karpalnog ligamenta, čime se postiže dekompresija karpalnog kanala, uklanja se pritisak na medijani živac.

Ovisno o trajanju sindroma prije operativnog zahvata ovisi i rezultat liječenja. Katkad je potrebno nekoliko mjeseci do potpunog oporavka živca i nestanka svih simptoma.

 Prati nas na Viber Public Chatu!