Proučavajući genetiku rijetkog nasljednog poremećaja pod imenom sindrom “tvrde kože”, istraživači Sveučilišta Johns Hopkins su otkrili nove informacije o sklerodermi, stanju koje pogađa jednu od 5.000 osoba.
Spomenuti sindrom dovodi do otvrdnjavanja kože kao i do drugih, često po život opasnih problema. Otkrića predstavljena u najnovijem izdanju časopisa Science Translational Medicine, otvaraju vrata testiranju novih tretmana.
Također poznata kao sistemska skleroza, sklerodera većinom pogađa prethodno
zdrave, mlade odrasle osobe.
Bolest uzrokuje otvrdnuće kože i unutarnjih organa što može dovesti do
zatajenja srca i pluća.
“Ova bolest, u
većini slučajeva, ne pogađa ostale članove obitelji osoba sa sklerodermom. Zahvaljujući
ovoj činjenici zaustavljeno je korištenje genetskih tehnika mapiranja temeljnih
gena. Umjesto toga smo se okrenuli rijetkom, ali nasljednom obliku izolirane
kožne fibroze pod nazivom sindrom “tvrde kože”, s nadom kako ćemo
dobiti uporište vezano uz stanične mehanizme
koji mogu biti relevantni za oba stanja”, kaže dr. Dietz.
Njegova najnovija otkrića snažno ukazuju na ulogu proteina
vezivnog tkiva pod nazivom fibrilin-1 kod spomenutih kožnih problema.
Kao prvo, višak kolagena
je značajka i sindroma krute kože i skleroderme. Dok
su proučavali Marfanov sindrom, stanje uzrokovano nedostatkom fibrilina-1,
istraživači su otkrili kako spomenuti protein regulira djelatnost TGFbeta,
molekule koja potiče stanice na stvaranje više kolagena. Drugo,
drugi istraživači su pokazali da je dupliciranje jednog segmenta unutar
fibrilina-1 gena povezano s kožnom fibrozom u miševa.
Stoga je tim dr. Dietza pregledavajući
bolesnike sa sindromom tvrde kože otkrio kako u koži imaju prekomjerne količine
fibrilina-1. Istraživači su tada izdvojili spomenuti fibrilin-1 gen kod istih
pacijenata i otkrili kako su sve mutacije sindroma “tvrde kože” grupirane u jedno
područje fibrilin-1 proteina poznatog po komunikaciji sa susjednim stanicama. Daljnja
su ispitivanja pokazala da te mutacije sprječavaju fibrilin-1 od interakcije sa
susjednim stanicama te dovode do povećane količine i aktivnost TGFbeta, što
uzrokuje pretjerani kolagen izvan stanica.
K. Ramić
