O potrebama bolesnika s kroničnim bubrežnim bolestima, problemima i cijeni dijalize i transplantacije bubrega, te zahtjevima koji su stavljeni pred bolesnike razgovarali smo s tajnicom Zajednice udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Hrvatske Zrinkom Mach-Medved.
Više od 170.000 osoba u Hrvatskoj je službeno
dijagnosticiran dijabetes, a kod 45 posto bolesnika dolazi do oštećenja i
zatajenja bubrežnih funkcija (dijabetička nefropatija), stoga je ovogodišnji
Svjetski dan bubrega (11. ožujka) bio posvećen šećernoj bolesti i podizanju
svijesti o važnosti dobre regulacije šećera.
Zrinka Mach-Medved, ing.
Prema podacima Hrvatskog registra, godišnje oko 150 novih
bolesnika treba postupke nadomještanja bubrežne funkcije (dijaliza ili
transplantacija bubrega), a ukupno se tim postupcima liječi oko 4.000 osoba. Na
transplantaciju bubrega čeka 321 osoba, a donor može biti bilo koja osoba koja
izrazi volju. Prošle je godine na dijalizu krenulo 600 novih bolesnika, od
kojih je 40 posto s dijabetesom, a većina je anemična.
O potrebama bolesnika s kroničnim bubrežnim bolestima,
problemima i cijeni dijalize i transplantacije bubrega, te zahtjevima koji su
stavljeni pred bolesnike razgovarali smo s tajnicom Zajednice udruga
dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Hrvatske Zrinkom
Mach-Medved.
Koji je cilj
Svjetskog dana bubrega?
Cilj je upozoriti javnost na postojanje velikog broja
kroničnih bubrežnih bolesnika u svijetu. Svaka deseta odrasla osoba je kronični
bubrežni bolesnik, dakle to je već poprimilo razmjer pandemije. Najčešći uzroci
kronične bubrežne bolesti su šećerna bolest i visoki krvni tlak. Upravo je zato
ovaj peti Svjetski dan bubrega posvećen šećernoj bolesti.
Za kroničnu bubrežnu
bolest često kažemo kako je ona tihi ubojica jer mnoge osobe nisu ni svjesne
kako ju imaju. Na koji način se ona otkriva?
Najčešće se bolest otkriva sistematskim pregledima, kojih je
nažalost sve manje, ili akcijama koje organiziraju udruge bolesnika. Njima se
ustanovljuje je li krvni tlak povišen i mjeri se razina šećera u krvi. Osobe
mogu otići kod liječnika i ustanoviti postoje li proteini u mokraći, što je jedan od simptoma bubrežne bolesti.
Kad bubrežne funkcije
zataje, bolesniku su na raspolaganju dijaliza ili transplantacija bubrega, a
gotovo uvijek je popratna bolest i anemija koja značajno osiromašuje život
bolesnika. Pacijentima je jedino rješenje eritropoetin. Možete li nam ga
približiti?
Eritropoetin je hormon kojeg stvara bubreg, a sudjeluje u
stvaranju eritrocita, tj. crvene krvne slike. Što bubreg manje radi, manje se
eritropoetina izlučuje, a pacijent se nalazi u anemiji. Njemu preostaje
terapija sintetičkim eritropoetinom, a na listi HZZO-a su četiri vrste ovog
lijeka. Taj eritropoetin je na listi na pacijente koji su na dijalizi, međutim,
Hrvatska je, osim Srbije, jedina zemlja u Europi koja nema eritropoetin na
listi za pacijente koji su na predijalizi ili su transplantirani, a nalaze se u
anemiji.
Njegova je cijena oko tisuću kuna mjesečno, što je zaista preskupo za
većinu bolesnika i on se pod hitno treba naći na popisu.
Stručnjaci tvrde kako
bi se prevencijom anemije u predijaliznoj fazi bolesti mogao odgoditi početak
liječenja dijalizom za kojih godinu dana, što bi donijelo značajnu financijsku
uštedu HZZO.
Točno: dijaliza u prosjeku košta oko 950 kuna, a pacijenti
idu tri puta tjedno na postupak koji traje oko četiri sata. Jedan pacijent na
dijalizi godišnje košta oko 150.000 kuna. Mjesečno liječenje eritropoetinom
iznosi oko tisuću kuna, što je 12.000 kuna mjesečno u odnosu na 150.000 kuna
zbog dijalize.
Koliko osoba čeka
transplantaciju bubrega a koliko je donora dostupno?
Prema podacima s kraja 2009. godine, na transplantaciju
bubrega čeka 321 osoba, 14 osoba čeka novo srce, a 54 čeka na transplantaciju
jetre. Za ovu godinu ne možemo reći koliko ima donora, još je rano. Do donora
je teško doći. Od 30 bolnica u Hrvatskoj u kojima se može utvrditi moždana smrt
i dojaviti Ministarstvu o potencijalnim donorima, to je prošle godine napravilo
samo 13. Bolnice ne rade ono što bi trebale, dakle da detektiraju svakog
potencijalnog donora i dojave Ministarstvu. Ako računate da svaka bolnica od onih koje ne
dojavljuju o potencijalnim donorima ima samo jednog donora godišnje, od
20 bolnica to bi bilo 40 bubrega više.
Tko sve može biti
donor bubrega?
Donor bubrega može biti svaka osoba koja to želi.
Medicinski, osoba koja doživi smrt mozga i završi u bolnici može biti donor, a
na liječnicima je da utvrde može li biti ili ne. Moram naglasiti da pri Ministarstvu zdravstva imamo registar nedarivatelja. Svaka osoba
koja se za života nije upisala u registar i nije pismeno izjasnila da ne želi
biti donor je potencijalni donor. U ovom trenutku imamo oko 2.277 osoba u
registru nedarivatelja, a svi ostali u Hrvatskoj su potencijalni donori.
Tko je prosječna
transplantirana osoba ili ona na dijalizi?
Prosječni profil uključuje osobu staru 65 godina, lošijeg
socijalnog statusa, što znači ili u mirovini (koja je niska) ili je osoba
nezaposlena. Njima je eritropoetin zaista nedostupan, a vrlo je mali broj
pacijenata koji si ga mogu priuštiti.
Zajednica udruga
dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Hrvatske član je i
Eurotransplanta. Koje su prednosti članstva?
Do sada smo u Hrvatskoj imali na raspolaganju četiri
milijuna potencijalnih donora, a ulaskom u Eurotlansplant smo došli na pool od 220 milijuna ljudi. U toj
količini ima puno više donora, ali i razmjena, jer koliko organa dobijemo,
toliko moramo i vratiti. Djeca, osobe koje dugo čekaju na transplantaciju i visokosenzibilzirane
osobe sada mogu puno lakše doći do organa u Eurotransplantu.
S kojim institucijama i udrugama surađujete?
Zajednica je krovna udruga, u sklopu koje imamo oko 20-ak
udruga. Kako su u pitanju volonteri i kronični bolesnici, nisu sve udruge
jednako aktivne. Naravno, redovito surađujemo sa Hrvatskim zavodom za
zdravstveno osiguranje, Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi,
Ministarstvom znanosti i Ministarstvom obitelji, dakle sa svim relevantnim
institucijama.
Karmen Horvat
