Prof. Valentina Kolek: Disleksija nije prepreka uspjehu!

Valentina Kolek, prof. logopedije

Prije nekoliko godina, dok sam još radila u školi, dogodila mi se jedna zaista zanimljiva priča s mojom nekoliko godina starijom kolegicom (čitaj pred mirovinu).

Dok sam u razredu do nje s djecom izrađivala kolaž, tek par minuta prije zvona, nastao je strašan urlik: „Etooo, što više ti reći, imaš toliko godina, ideš u toliki razred, a ni čitati još ne znaš, jesi ti glup ili što si...?“ Bijesno je izletila iz razreda, još mrmljajući kroz hodnik, niz stepenice, pa sve do zbornice... Pristupila sam joj nježno, tada još odveć „zelena“ za nju, pognute glave s idejom potrage stručne pomoći za njenog učenika, a ona je moj prijedlog (začudo) spremno prihvatila. U dogovoru s roditeljima, poslali smo dijete logopedu, te mu je dijagnosticirana, a što drugo nego upravo disleksija. I tada je moja stručna pomoć, baš kao i sada bila Valentina Kolek, profesorica logopedije, koju sam zamolila da nam odgovori na neka pitanja vezana za disleksiju. Nudimo prvu pomoć onima koji ne znaju što je disleksija, ali i savjete onima koji znaju, a teško se s njom nose...

Što je disleksija?

Disleksija je jedna od teškoća učenja koja predstavlja teškoće čitanja, a često i teškoće pisanja. To je jezični poremećaj u kojem dolazi do nepotpune fonološke obrade u mozgu, a samim tim i do krivog kodiranja riječi. Osoba koja ima disleksiju na drugačiji način prima, obrađuje i pohranjuje informacije od ostalih ljudi. Karakteristično je kako je postignuta razina čitanja znatno niža od one koju bi dijete, obzirom na kronološku dob, trebalo postići.

Kako roditelji mogu prepoznati disleksiju i u kojoj dobi?

mamaDisleksija se može prepoznati već u predškolskoj dobi i to kada dijete pred školu ne može ili teško određuje prvi i zadnji glas u riječi ili kad ne može slušno spojiti glasove u riječ ili rastaviti riječ na glasove.

Od prvog do trećeg razreda osnovne škole se počinju javljati tipične greške u kojima dolazi do ispuštanja, zamjena, umetanja ili izvrtanja glasova (npr. jagoda-jadoga).

Čitanje osoba s disleksijom je prepoznatljivo po:

  • iskrivljavanju riječi
  • zamjenama glasova i slogova (iz-zi, do-od, po-op, mi-im, vrata-trava, d-b, b-p, m-n, n-u, a-e, d-t, b-p, g-k, z-s, v-f, l-r, beba-deda, bili-pili, nema-mena, moj-noj,...)
  • dodavanjima slogova (planina-planinina)
  • ispuštanjima glasova (krava-kava)
  • sporošću i pogreškama u razumijevanju

Dijete često čita napamet (npr. umjesto bravo-brada) i bez razumijevanja, te mijenja smijer čitanja (s desna na lijevo), a rukopis je često neuredan. Isto tako u čitanju preskaču redove, te se vraćaju na već pročitani red...

Nerijetko se javljaju i teškoće pri uporabi zamjenica i priložnih oznaka, u prostornoj orijentaciji (lijevo-desno, gore-dolje), krivo ponove ono što čuju, teško pamte nizove brojeva i imaju teškoće s računskim operacijama, te vremenskom orijentacijom (miješaju pojmove jučer, danas, sutra i teško se orijentiraju na satu).

Isto tako mijenjaju i znamenke u brojevima (npr. 56-65), zamijene vizualno slične brojeve
(7-1, 5-3, 8-4, 6-9, 2-3), ili simbole računskih operacija.

Koji su njihovi najčešći problemi?

Osim navedenoga, oni dosta brzo pišu, te nisu svjesni kako pišu neuredno, čvrsto drže olovku, imaju jak otisak na papiru, te rade jako puno pravopisnih i gramatičkih grešaka. Također, jedan od najvećih njihovih problema je, nažalost, nerazumijevanje okoline.

Je li disleksija nasljedna?

Disleksija može biti rezultat nasljednih čimbenika jer se u mnogim istraživanjima pokazala podudarnost genoma kod članova obitelji koji imaju disleksiju, ali nije isključivo nasljedna.

Ona ima i druge uzroke, a neke od njih su traume, cerebralna (moždana) disfunkcija, nedovoljno razvijena dominacija moždane hemisfere, organska i funkcionalna oštećenja, slabija fizička konstitucija djeteta, teškoće koncentracije, motoričke smetnje, pedagoška zapuštenost i drugi.

Kako se provodi terapija, koliko ona traje?

logoTerapija je zahtjevna i dugotrajna! Može trajati godinama dok se čitanje ne automatizira, ali nikada to neće biti tako brzo i tečno. Logoped u terapiju mora unijeti što raznovrsnijih tehnika, od različitih jezičnih vježbi, do izrade kognitivnih ili umnih mapa koje olakšavaju razumijevanje teksta i gradiva koje se uči, korištenje boja, oblika i raznih materijala u terapiji kako bi dijete brže usvajalo slova (npr. mogu se izrađivati slova od gline), tekst cjepkati u manje cjeline, a nakon svake cjeline, pitanjima i preformulacijama vidjeti koliko je dijete razumjelo.Terapija može trajati koliko i školovanje djeteta, ali i duže.

Može li dijete s disleksijom postići visoki stupanj obrazovanja?

Da, može, ali konstantnom terapijom, edukacijom i strpljivošću roditelja, učitelja, profesora. Nažalost, djeca s disleksijom najčešće gube volju i motivaciju za nastavak nekog daljnjeg školovanja, ali u principu mogu postići vrlo dobre rezultate. Primjer navedenom je i veliki broj poznatih i slavnih osoba koje javno i hrabro govore o disleksiji i kako se s njom nose.

Ima li stupanj inteligencije kakvu poveznicu s disleksijom?

Disleksija se može javiti na svim intelektualnim razinama, kod djece urednog mentalnog razvoja, ali i kod djece s mentalnom retardacijom. Ipak, djeca s disleksijom su u najvećem broju slučajeva prosječno ili natprosječno inteligentna djeca.

Kako bi učitelji i profesori trebali pristupiti djeci s ovom dijagnozom?

Učitelji još uvijek ne prepoznaju djecu s disleksijom, te najčešće takva djeca dobiju etiketu zločeste, lijene i nemarne djece. Trebaju im omogućiti prije svega, dovoljno vremena za odgovor i više vremena za čitanje, češće ih poticati i motivirati. Učitelji i profesori s njima trebaju biti strpljivi, te im prilagoditi ponuđene sadržaje, jer današnji udžbenici i programi nisu prilagođeni djeci s disleksijom (npr. u pisanju im grafički označavati red u kojem pišu, ostaviti im više mjesta za pisanje...). Problem nastaje i po pitanju testiranja, jer škole najčešće nemaju niti materijalnih, niti inih uvjeta kako bi se mogli prilagodili potrebama djeteta s disleksijom.

dijeteTakođer, dijete s ovom dijagnozom ne treba pohađati školu po posebnom programu, što škole često traže, treba mu dati samo nekoliko minuta više. Učiteljima koji u razredu imaju disleksično dijete preporuča se u radu što više koristiti različita nastavna sredstva i pomagala (vizualna, slušna, osjetilna), te im omogućiti individualni pristup i stvoriti pozitivnu atmosferu u razredu. Učitelj ne bi smio tjerati dijete da čita u razredu pred svima ukoliko ono to ne želi, zadavati mu dodatne vježbe kao što su prepisivanje i zahtijevati da piše urednije.

Može li se disleksija izliječiti?

Nažalost, dijagnoza je trajna i ostaje za cijeli život. Kako smo već ranije naveli, ona nije bolest pa ju ne moramo liječiti, ali osobe s disleksijom svakako trebaju biti uključene u logopedsku terapiju kako bi lakše prevladale teškoće i naučile se nositi s njima.

Nemajte straha! Naučiti živjeti s disleksijom je uistinu moguće. Mnogi poznati ljudi, istraživači, pronalazači, političari, vojskovođe, znanstvenici, glumci, likovni umjetnici... s ovom su dijagnozom puno postigli u životu! Znate li kako Bojan Navojec, jedan od naših boljih glumaca ima disleksiju? Imali su je i Albert Einstein, Isaac Newton, Michael Faraday, John F. Kennedy, Leonardo da Vinci, Pablo Piccaso, Walt Disney...

Svi učitelji i profesori bi se trebali dodatno educirati kako bi olakšali sebi, a i pomogli djeci s disleksijom, kako se ne bi dogodilo pogrešno etiketiranje poput lijene djece, neuredne i sl. Njima treba dati samo malo više vremena, razumijevanja i poticaja. Dakako, posjeti logopedu su neizostavni.

Ohrabrujemo li dijete, ono će izgraditi svoje samopouzdanje, imati volju truditi se i postići više, a onda, jednog dana možda postane novi Bojan Navojec ili Isaak Newton ili tko zna tko!

 

prof. Ivana Grbavac

 Prati nas na Viber Public Chatu!