Svaki par koji je pokušao proširiti svoju obitelj postupkom medicinski potpomognute oplodnje suočio se s vrtlogom emocija: nadom, stresom i tugom. S mnogim se ženama povezuje visoka razina tjeskobe i depresije ako postupak ne urodi plodom. Stručnjaci ističu kako terapija koja se dotiče i uma i tijela može pomoći ženama smanjiti njihov doživljaj stresa rano prilikom postupka potpomognute oplodnje te na taj način rezultirati većim izgledima za trudnoćom!
“Raskrižje stresa i plodnosti je kontroverzno, ali znamo da stres može smanjiti izglede začeća”, tvrde bostonski istraživači Medicinskog centra Beth Israel Deaconess. Oni su podijelili parove koji su se okrenuli potpomognutoj oplodnji u dvije skupine: jedni su paralelno s ovom terapijom imali i terapiju svog “uma”, u kojoj su naučili učinkovite strategije opuštanja i rješavanja stresa kroz razdoblje od deset tjedana, dok su drugi ispitanici samo prošli in vitro oplodnju, bez kognitivno-bihevioralne terapije. Se su ispitanice bile lađe od 40 godina i nisu imale hormonalnih poteškoća.
Za vrijeme prvog ciklusa potpomognute oplodnje, nije zamijećena nikakva razlika u stopi začeća između dviju skupina, no u drugom su se ciklusu stvari promijenile. Tada je većina parova prošla barem pet satova opuštanja, što je utjecalo na njihove izglede za trudnoćom. Naime, 52 posto žena koje su sudjelovale u kombiniranoj terapiji je zatrudnjelo, usporedno s 20 posto ispitanica iz kontrolna skupine (koje su prošle samo potpomognutu oplodnju).
“Radili smo s malim skupinama s ukupno stotinjak žena, stoga moramo nastaviti s većim brojem pacijentica kako bismo vidjeli hoće li se rezultati zadržati”, zaključila je Alice Domar, voditeljica studije.
K. Pužar
