„U separeu odjela Intenzivne njega na zagrebačkom Rebru vidim dječaka u zavojima od glave do pete. U jednom trenutku učinilo mi se da vidim blagi pokret prstima, kao da nas doziva. Bio sam s kolegom i, sad, nas dvojica krenemo prema njemu misleći da ćemo s vrata odsvirati neku pjesmicu, no on nas poziva još bliže, još bliže i još bliže. Bili smo na 20 centimetara od njega, a on, sav omotan zavojima, tiho prozbori „Svirajte još!“. To je dokaz kako i u najtežim trenucima u životu glazba i osmijeh vraćaju osjećaj radosti i optimizam“. Ovo je samo jedna od priča Crvenih nosova, Udruge klaunovadoktora koja već 10 godina uz pomoć univerzalnog jezika, umjetnosti, humora i smijeha pomaže ljudima u kriznim situacijama osjetiti tračak nade. U utorak, 25. veljače, Crveni nosovi slave 10. rođendan, a tom će prigodom predstaviti novu kampanju „Već deset godina #noslonac“. Tim smo povodom razgovarali s "krivcem“ za sve, osnivačem ove plemenite Udruge Zoranom Vukićem.

"Radeći kao klaun i cirkuski umjetnik od 1994. i surađujući s kolegama na međunarodnoj razini, oduvijek je postojala težnja i želja za ovakvom plemenitom nadgradnjom našeg umjetničkog rada. Vizija i cilj naše priče počeli su se nazirati početkom 2000-tih kada se realizirao prvi kontinuirani klaundoktorski program u Hrvatskoj, ali sam taj program provodio sam u suradnji s jednom auto kućom, kojoj je to bio zgodan marketinški program, a meni učenje i upoznavanje mogućnosti koje klaun ima suočen s bolesnim djetetom. Dvije godine intenzivno sam posjećivao djecu u bolnicama, no uslijed pomanjkanja strukture i kontinuirane financijske potpore, projekt odlazi u stanje hibernacije, s povremenim gostovanjima na dječjim bolničkim odjelima, znajući da će posijano sjeme prije ili kasnije proklijati. Konačno, 2009. godine, dolazi do povezivanja s međunarodnom klaundoktorskom organizacijom Red Noses Clowndoctors International, uz čiji "know how“ i inicijalna sredstva počinjemo implementirati strukturu i realizirati uvjete za razvoj organizacije u Hrvatskoj, koju smo konačno i registrirali 2010. godine“, priča Zoran Vukić napominjući kako su im prve vizite bile na Odjelu pedijatrije KBC-a Zagreb.  Bez predznanja, tek sa Zoranovim ranijim iskustvom, četvero entuzijasta odazvalo se pozivu Rebra, no već u toj prvoj viziti shvatili su da ovaj rad treba puno edukacije, i umjetničke i komunikacijske, kao i da trebaju biti u dobroj kondiciji kako bi se "iz garderobe otisnuli u nepregledne hodnike dječjih odjela“. No nisu se uplašili, nego su zasukali rukave i krenuli osnaživati klaunove i uvoditi nove snage, od kojih mnogi još i danas trče ovaj radosni maraton.

"Javnost nas podržava od prvoga dana i s veseljem prati naš razvoj. Svi su uvidjeli s kakvim žarom pristupamo svakom oboljelom djetetu, a kada smo počeli ići i u domove za starije, još i više, jer su, prateći nas, pronašli tračak nade koji je u to vrijeme bio prilično skroman od javnosti. Naime, posljedice rata i lošeg gospodarskog stanja, demotivirala je život na svim aspektima. Kad smo počeli s javnim radom, bili smo dočekani kao tračak nade, a kad smo pokazali da se može ulagati u razvoj ljudi i u programe, a sve vrlo transparentno,  jednostavno smo bili prepoznati kao rijetko pozitivna priča, a i danas je tako“, kaže Zoran Vukić.

Ljudima u bezizlaznim situacijama potreban je, kaže Vukić, osjećaj da su korisni i uključeni traženje izlaza iz bezizlaznosti. Bitno je ljudima pokazati kako svijet nije protiv njih te da se svima nama događaju neočekivane prepreke. Nadalje, tvrdi osnivač Crvenih nosova, treba im pokušati prikazati život manje ozbiljnim, jer kada se uspijemo nasmijati na vlastiti račun ili vlastitoj nevolji, jednostavno je nakon toga sve lakše.

"Klaunovi imaju princip da često međusobno igraju igre neuspjeha, koje nasmijavaju male bolesnike, a samim time i jačaju njihovo samopouzdanje. Malim etidama iz domene kazališta apsurda, impro kazališta i klaun-kazališta, bolesnik koji ih gleda biva osnažen spoznajom da nije njemu najteže, odnosno da ima još netko kome i on sam može pomoći, a to je u našem slučaju klaun. Djeca, a i odrasli, vole da ih se vidi i čuje, tako da klaun u nastojanju povezivanja sa svojom publikom mora imati otvorene sve radare kako bi mogao prepoznati potrebe, a onda i na pravi način izraziti poštovanje prema osobi kojoj je potrebna pomoć te joj dati snagu za borbu s neizvjesnom svakodnevicom“, kaže Zoran Vukić.

Uključivanje većeg broja klaunova, zapošljavanje svih uključenih u rad udruge i, naravno, razvoj platforme koja bi u kratko vrijeme omogućila da svatko, od dteteta u bolnici, preko starije osobe u domu do bilo kojeg pojedinca u zdravstvenoj ili socijalnoj nevolji, ima priliku susresti se s klaundoktorom na svakodnevnoj bazi. S novim sloganom #noslonac simbolično žele poručiti kako u novo desetljeće života žele krenuti uz pomoć oslonaca, onih koji ih prate od prvog dana, ali i nekih novih koji će nastaviti širiti radost i u najtežim trenucima i to na jeziku kojeg svi razumiju - onom umjetničkom.

Razgovarala: Danijela Petrov

Fotografije: Profimedia