U prošloj kolumni smo vam približili povijest nastanaka toplog nam napitka po imenu čaj. Zaboravili smo napomenuti da je čaj prvotno bio korišten kao lijek, a zatim je postao napitak.
Čaj usađuje čistoću i sklad, tajnu uzajamne ljubavi prema bližnjemu. Radi se o nenametljivom pokušaju da se postigne nešto moguće u ovoj nemogućoj stvari koju zovemo život.
Netko sa strane se može upitati čemu toliko vike oko šalice čaja? Međutim kad malo bolje razmislimo koliko je zapravo mala šalica ljudskog užitka, tako olako ispijena do dna u našoj neutaživoj žeđi za beskonačnim, nećemo sebe kriviti što toliko važnosti pridodajemo običnoj šalici čaja.
Postoji istančana draž u okusu čaja, koja ga čini neodoljivim napitkom. On nema samosvjesnost kave, ni nedužnost kakaa, a niti drskost vina.
Hoćete li u ovo povjerovati? Istok nam je podario čaj i približio civilizacije!
Doista čudno, ali ljudskost se do sada sretala u šalici čaja. Naime, to je jedini azijski ceremonijal koji nalaže sveopće poštovanje.
Po laganom zveckanju šalice i tanjurića, vidimo da štovanje čaja igra važnu ulogu i u zapadnom društvu. Možda se danas u našem staloženom razmatranju o nesavršenom, Istok i Zapad mogu sresti pružajući si uzajamnu utjehu.
Čaj je umjetničko djelo koje zahtjeva ruku majstora koji će njegovim kvalitetama omogućiti da dođu do izražaja. Imamo dobar i loš čaj, isto kao što imamo dobre i loše navike življenja. Nažalost, nema jedinstvenog recepta po kojem se može pripremiti savršen čaj.
Poput umjetnosti, i čaj ima svoja razdoblja i svoje škole. U međuvremenu, popijmo gutljaj čaja i snivajmo o prolaznosti naših prekrasnih trenutaka koje smo proživjeli….
Kolumnu sponzorira:
