Kada se govori o dječjem samozadovoljavanju, većina odraslih isprva reagira osmijehom, ali zapravo često osjećaju nelagodu i sram što to njihova djeca čine ili što vide drugu djecu da to čine.
Kada se govori o dječjem samozadovoljavanju, većina odraslih isprva reagira osmijehom, ali zapravo često osjećaju nelagodu i sram što to njihova djeca čine ili što vide drugu djecu da to čine. Takvo ponašanje roditelje nerijetko brine jer smatraju kako su djeca još ‘’premala’’ da bi se samozadovoljavala pitajući se gdje su mogli pokupiti takvo ponašanje. Međutim, samozadovoljavanje je prirodna potreba, javlja se kod većine djece te nije povezana sa seksualnošću. Kao i kod većine drugih ponašanja kod djece, samozadovoljavanje je normalno i nezabrinjavajuće ukoliko je normalnog intenziteta i pojavnosti.
Svrhovito ponašanje
Kao što je već istaknuto, većina odraslih doživljava dječje samozadovoljavanje kao neobično ponašanje, a neki se toga i srame. Upravo zbog toga izuzetno je važno biti svjestan svojih osjećaja i misli te ne poručivati djetetu da to nije normalno.
Kazne i poruke neodobravanja samozadovoljavanja mogu ozbiljno utjecati na djetetovu sliku o sebi i na njegov kasniji seksualni život.
Kao i ostala dječja ponašanja, samozadovoljavanje je ponašanje koje je svrhovito. Postoje brojni razlozi zašto se neka djeca već od najranije dobi samozadovoljavaju, neka iz dosade, a neka kako bi se umirila. Osjećaji poput ljutnje i straha vrlo su intenzivni u dječjoj dobi te se tek kroz odrastanje uče kako se nositi s njima. Upravo je jak osjećaj unutarnje napetosti popraćen frustracijom razlog zbog kojeg djeca koriste ovo ponašanje.
Kroz osjećaj ugode cijelo tijelo postanje opuštenije, a time se i misli i intenzivne emocije smiruju. Fizičke kazne ili uskraćivanje nečeg što dijete voli radi njegovog samozadovoljavanja apsolutno su nepoželjne te mogu dovesti do kontra-efekta. Ako se djetetu ne pokažu drugi načini kako se nositi s osjećajem dosade, ljutnjom, strahovima ili brigama, djeca mogu naći druga ponašanja koja mogu biti štetnija za njihovo zdravlje. Unutarnja djetetova napetost će se samo povećati te će se možda početi manifestirati na neki drugi način (počet će trgati ili gristi noktiće, imati noćno ili dnevno nekontrolirano mokrenje, razviti tikove).
Roditelji ne mogu, niti ne trebaju potpuno zaustavljati takvo ponašanje. Ovisno o dobi, kroz igru ili razgovor, objasniti im da se to čini kada je samo, primjerice u svojoj sobi kako bi se izbjeglo potencijalno ismijavanje od strane druge djece ili odraslih.
Zašto se djeca samozadovoljavaju?
Samozadovoljavanjem dijete može pokušavati izbaciti dodatnu energiju koju ima u sebi prije nego što se može u potpunosti smiriti (primjerice, prije spavanja). Ako je to razlog, tada se dijete može uključiti u dodatne aktivnosti kako bi izbacilo tu energiju iz sebe tijekom dana. Može se koristiti i park u kojem se s djetetom može što više skakati, trčati, loptati i slično te ukoliko će to biti dovoljno, samozadovoljavanje će se prorijediti. Mogu se uvesti igrice s vodom, tijestom, plastelinom, glinom ili pak puštati meditativnu glazbu, upaliti mirisne svijeće i sl. Ti materijali na djecu djeluju smirujuće, pa stoga također mogu zamijeniti samozadovoljavanje. Kako bi djeca naučila alternativna ponašanja kojima se također mogu umiriti važno je reagirati u trenutku kada se ponašanje primijeti. Ovisno o tome zašto se dijete samozadovoljava (je li to osjećaj dosade ili osjećaj frustracije) djetetu se nude alternativna, socijalno poželjna ponašanja.
Ono na što osobito treba obratiti pažnju jest ima li dodatan razlog zbog kojeg se dijete samozadovoljava. To ponašanje može biti odraz nakupljene frustracije i/ili napetosti u djetetu uzrokovane nekom traumom u životu (brakorazvod roditelja, gubitak bliske osobe, prijatelja, neprihvaćenost od vršnjaka itd). Osim traumatske ili neke druge stresne situacije, uzrok djetetovog učestalog samozadovoljavanja može biti prepopustljiv i prezaštitnički stil odgoja. Kada dijete nema jasno postavljena pravila i granica ponašanja kojih se mora pridržavati, osjeća se izgubljeno, bez strukture i znanja što može očekivati ako se ponaša na ovaj ili onaj način. Također, poteškoće koje se mogu javiti su prečesto ili preintenzivno samozadovoljavanje u mjeri da ometa funkcioniranje u okolini, ako dijete često simulira seksualni odnos s drugim djetetom ili odraslim, ako je samozadovoljavanje bolno ili poraćeno českanjem i trljanjem (dijete možda ima infekciju glistama ili infekciju mjehura).
Razgovor sa stručnjakom, dječjim psihologom, kao i kod drugih dječjih ponašanja koji uzrokuju problem u njegovom svakodnevnom funkcioniranju ili su uzrok dječje unutrašnje napetosti, pomaže u rješavanju učestalog dječjeg samozadovoljavanja. Ukoliko je potrebno, može se preporučiti adekvatan tretman za dijete, odnosno terapija igrom putem koje će dijete imati prilike riješiti svoju nakupljenu frustraciju, a roditelj će dobiti daljnje smjernice za adekvatan odgoj.
Autorice: Tatjana Gjurković, mag.psihologije & Jelena Borić, mag. psihologije
www.centarproventus.hr
