Moraju li djeca biti kao svoji roditelji?

otac i sin, suncane naocale, frajeri

Ponekad, dok odgajaju djecu, roditelji požele nekakva pravila ili točne upute što napraviti u određenoj situaciji. Nemali broj puta prijateljica me pitala „Evo, što bi ti sada napravila?“.

Bilo bi vrlo učinkovito kada bi postojao jednostavan odgovor poput „Sada joj reci točno to, točno određenim tonalitetom uz točno određeni izraz lica i nemaš frke…mirna si mjesec dana“. Takav jednostavan odgovor na žalost ne postoji, odnos između roditelja i djeteta je složena interakcija njihovih temperamenata koji su često različiti. 

obiteljUkoliko roditelj ima sličan temperament kao i njegovo dijete,  bit će mu lakše suosjećati s djetetom, razumjeti ga i njegovo ponašanje. S druge strane, ako su temperamenti različiti, roditeljima će biti puno teže identificirati se s djetetom i razumjeti ga.

Stručnjaci se slažu u tome da se temperament nasljeđuje i bitno određuje kako ćemo se adaptirati u životu, kako ćemo stvarati i doživljavati međuljudske odnose, no istraživanja sugeriraju da se te osobine mogu mijenjati kako se dijete razvija, te da ih se može modificirati različitom stilovima roditeljstva i faktorima okruženja. 

Temperament se može definirati kao karakteristike ponašanja koje se nasljeđuju. Prepoznati svoj temperament, temperament partnera, prijatelja, suradnika i djece važan je alat za razumijevanje i upoznavanje drugih ljudi. Također pomaže roditeljima da odgajaju svoju djecu vodeći računa o individualnim razlikama. Svako dijete osoba je za sebe, koju moramo upoznati, ma koliko prijatelji i rođaci tvrdili da je „ista mama/tata/baka/ujak/susjed...“.

Alexander Thomas, Stella Chess i Herbert G., pedesetih godina prošlog stoljeća proveli su longitudinalno istraživanje na temelju kojeg su utvrdili devet karakteristika temperamenta, od kojih svaki možemo zamisliti kao kontinuum: 

  • OSJETLJIVOST, SENZIBILNOST- hoće li dijete snažno reagirati ili uopće neće reagirati na „normalne“ promjene u okolini kao što su razina buke, sobna temperatura, mirisi, teksture, boje, bol…
  • INTENZITET REAKCIJE - odnosi se na razinu energije unesenu u odgovor, hoće li dijete na situaciju reagirati intenzivno ili mirno. Dijete se na vanjski podražaj može samo lagano mrštiti ili pak glasno ridati, može skakati i vrištati od uzbuđenja ili uopće ne pokazivati emocije.
  • RAZINA AKTIVNOSTI - odnosi se na djetetovu fizičku aktivnost, kreće li se dijete stalno ili je mirno i neaktivno. Djeca kojima je po temperamentu potrebno kretanje znaju imati problema sa mirnim sjedenjem u razredu, dok se „mirna“ djeca dobro prilagođavaju nametnutoj organizaciji vremena. Djeca s visokom razinom aktivnosti češće trče i skaču, dok se djeca s nižom aktivnošću više oslanjaju na mikromotoričke sposobnosti, poput slaganja slagalica, bojanja i crtanja.
  • brijanjeRITMIČNOST - odnosi se na razinu predvidljivosti djetetovih bioloških funkcija kao što su hranjenje ili spavanje. Djeca koja imaju potrebu za ritmom tražiti će hranjenje u točno određeno vrijeme, dok će ova druga biti puno spontanija i tražiti će sporadično. Kasnije u životu, s obzirom na temperament, neki ljudi krajnje proceduralno organiziraju svoje vrijeme (subotom se posprema stan, nedjeljom se ide na izlet…,) dok drugi više iskorištavaju postojeće opcije u određenom trenutku (danas bi mogli….).
  • PRVA REAKCIJA - odnosi se na djetetov odgovor na nove ljude, nove igračke, nove ideje…Pristupa li dijete ljudima ili stvarima bez oklijevanja ili je stidljivo i pristupa s oklijevanjem.
  • PRILAGODLJIVOST - odnosi se na to koliko je vremena djetetu potrebno da se prilagodi promjenama u okolini. Prilagođava li se lako i jednostavno, bez otpora ili je u otporu i potrebno mu je duže vrijeme. Dijete koje se lako prilagođava brzo će prihvatiti novu rutinu, dok će djeci koja se teže prilagođavaju biti potrebno vrijeme kako bi prihvatili promjene.
  • RASPOLOŽENJE - odnosi se na to je li raspoloženje „pozitivno“ ili „negativno“. Kontinuum ide od pozitivnog i prijateljskog raspoloženja prema negativnom i neugodnom raspoloženju. Postoje djeca koja se češće smiju, „raspoložena“ su i ona djeca koja češće plaču i razdražljiva su. Naravno, niti jedno dijete nije uvijek u pozitivnom ili uvijek u negativnom raspoloženju, ali ova karakteristika temperamenta govori o tome kakvom će raspoloženju dijete biti sklono.
  • USMJERENOST PAŽNJE - odnosi se na to hoće li se dijete nastaviti baviti nečim, pa čak i u situacijama kada je frustrirano zbog trenutnog neuspjeha ili će pak brzo izgubiti interes i prijeći na slijedeću aktivnost. Neka djeca odustaju lako, dok se neka mogu zabavljati s jednom te istom aktivnošću satima.
  • REAKCIJA NA OMETANJE - odnosi se na to koliko dijete ometaju vanjski podražaji, hoće li prekinuti aktivnost ili će nastaviti kao da se ništa nije dogodilo.

Iako se to ponekada čini teško, dobro je imati na umu da je vaše dijete jedinka za sebe s vlastitim temperamentom te da nije vaš produžetak pa ne možete niti očekivati da će se ponašati kao i vi. Ako ste vi osoba koja voli ritam, lako se adaptira, pozitivnog raspoloženja, lako pristupa ljudima, niske razine aktivnosti, a vaše dijete je osoba koja je spontana, teško se adaptira, u novim situacijama se povlači, negativnog raspoloženja, visoke razine aktivnosti, oboružajte se strpljenjem i ohrabrite njegove prirodne talente i sposobnosti.

Možete potrošiti mnogo energije i vremena da promijenite svoje dijete uz vrlo mršav rezultat. Ono što je puno učinkovitije je da mu uz određene  granice, pružite smjernice i podršku koja mu je potrebna da bi napredovao u skladu s vlastitim temperamentom.


undefinedAutorica teksta:

Jelena Vrsaljko, dipl.soc.rad
psihoterapeut
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)

 Prati nas na Viber Public Chatu!