Dječji crtež je sredstvo komunikacije između djeteta i okoline. Ukoliko se ono iskoristi na pravilan način, dijete nas može uvesti u svoj tajanstveni svijet mašte, doživljaja i osjećaja.
Mnogi odrasli doživljavaju
 dječji crtež kao obično škrabanje bez osobite vrijednosti. Međutim, kada
 upoznamo psihološki razvoj djeteta, biti će nam jasno da su crtež i slika jedan
 od najboljih medija neverbalne komunikacije s djetetom. Zbog još nedovoljno
 razvijenog govornog aparata i siromašnog vokabulara, dijete u dobi od dvije do
 pete-šeste godine, putem crteža može izraziti svoje aktualne osjećaje te
 prijašnje iskustvo, želje, fantazije ili konflikte. Osim toga, dijete svojim
 crtežom može bolje oslikati obiteljske odnose nego ijedan odrasli član obitelji.
 Centralna figura na dječjem
Centralna figura na dječjem
 crtežu obitelji najčešće predstavlja osobu koju dijete doživljava dominantnom.
 Osoba koju prvo nacrta je moguće emocionalno najvažnija osoba, osoba koja ima
 važan psihološki utjecaj. Isto tako najveća osoba na slici najvjerojatnije ima
 veliki psihološki utjecaj na dijete. O obitelji djeteta govori nam i blizina
 likova na crtežu. Ukoliko su udaljeni vrlo vjerojatno su u toj obitelji slabi
 kontakti, ako se pak preklapaju vjerojatno se članovi obitelji jedni drugima
 upliću život zbog čega svakom članu obitelji nedostaje individualnost. Kako se dijete razvija na
 motoričkoj, emocionalnoj i spoznajnoj razini, usporedo se razvijaju i njegove
 likovne sposobnosti.
Djeca obično počinju škrabati
 oko 18. mjeseci i ta faza traje do 4.godine. To je prva faza prema Lowenfeldu
 koja se naziva „faza samoizražvanja“. U ovoj dobi, djeca uživaju u
 nekontroliranim potezima koji mogu biti tamni ili svijetli, ovisno o
 karakteristikama ličnosti kod djeteta. To su crteži bez oblika i dijete koristi
 čitavu ruku da bi napravilo pokret.
S vremenom, dijete uživa
 ponavljajući kontrolirane poteze dolje-gore. U dobi oko 2. godine, dijete
 počinje crtati zahtjevnije pokrete, linije, kutove i sl. Kružnim potezima
 istražuje kako kontrolirati svoje poteze i, naposljetku, dijete može dati ime
 svojoj „škrabotini“.
Prvi pokušaji crtanja
 reprezentacijskih simbola počinju u dobi od 4. godine i nastavljaju se do
 polaska u školu. Ova faza se naziva preshematska kojoj je osnovno obilježje
 pojava kružne slike sa linijama koje mogu ukazivati na ljudsku ili životinjsku
 figuru. Djeca crtaju ono što smatraju najvažnijim, nemaju osjećaj prostora i
 objekti mogu biti prikazani po čitavom papiru. Korištenje boje je više
 emocionalno nego logično. U ovoj fazi, dijete promatra druge kako crtaju i
 sklono je oponašati njihove pokrete. Uglavnom, nacrtani likovi se ne razlikuju
 po spolu, već nalikuju jedni na druge. Pri kraju ove faze, djeca posebnu pažnju
 posvećuju detaljima u kojima se pojavljuju izobličenja i pretjerivanja. To je
 zato jer je djetetu važnije konceptualno razumijevanje nego vizualni izgled.
Kako kreću u školu, osjećaj
 prostora se razvija i dijete ulazi u shematsku fazu.
 Dok
Dok
 je dijete u fazi škrabanja, roditelj za poticanje njegovih likovnih sposobnosti
 može pitati „kako si napravio ove točke“, „pokaži mi kako si držao ruku dok si
 ovo crtao“, „Pogledaj kako su se sastavile ove crte, kako ova točka dodiruje
 ovu drugu“ i sl. Kako se djetetu razvija mogućnost kontrole nacrtanog, nudite
 djetetu različite materijale, različite debljine kista, te različite oblike i
 veličine papire. Postupno možete komentare i razgovor usmjeravati na imenovanje
 nacrtanog, odnosno povezivati predmete i nacrtane simbole pitanjima „pričaj mi
 o tome što je tu nacrtano“. Kako dijete dalje sazrijeva, u dobi oko 4 i 5
 godina, pohvalite njegov crtež, ako vam se zaista sviđa. Naglasite što vam se
 točno sviđa na crtežu (npr. „sviđa mi se kako si nacrtao jabuku na drvetu“).
 Primijetite da je danas duže crtao nego prethodni put, potražite sličnosti i kontraste
 na crtežu: što je isto, što različito, što je veliko, što je malo, što je
 tamno, što svjetlo itd.
Slobodnih
 trenutaka za igru sa djetetom moderan čovjek ima vrlo malo. Uz kućanske
 poslove, posao i ostale obaveze, roditelj rijetko ima priliku sjesti sa
 djetetom i crtati s njim. No, dijete treba 
 upravo to i toga će se sjećati – kako se igrao s mamom i/ili tatom.
 Stoga uživajte u crtanju s djetetom, ukoliko i sami imate umjetničku crtu. Ako
 pak nemate umjetničke sposobnosti, ostavite ga da sam uživa u toj aktivnosti, a
 kasnije pokušajte biti dio njegove mašte i njegovog svijeta prezentirane kroz
 crtež.
Autorice teksta:
  
 
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog
certificirani terapeut igrom
Centar
 Proventus (www.centarproventus.hr)
 
 
Jelena Vrsaljko, dipl.soc.rad
psihoterapeut
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)




