Bipolarni poremećaj - nemogućnost kontroliranja raspoloženja

promjena raspolozenja, Shutterstock 277528691

Poremećaj na dva pola. S jedne strane depresija s druge manija. Poprilično zbunjujuće i teško.

U jednom trenutku osoba pomiče planine, ima nevjerojatnu energiju. Ako još pri tome ima neki zacrtan cilj pomiče planine da do njega dođe. Ne treba joj puno sna, živi poput motora u petoj brzini duži vremenski period. Čini stvari koje inače nikada ne bi radila, usudi se ono što se nikada ne bi usudila.

Bipolarni poremećaj - poremećaj raspoloženja

Život s takvom osobom zamišljam kao da sam u superbrzom vlaku tako da kroz prozor jedva išta vidim. I onda, bez nekog vidljivog razloga vlak usporava i jedno vrijeme samo...vozi. Kroz prozor se lijepo vide krajolici kroz koje vlak prolazi. Nakon nekog perioda više ne ide nigdje. Zaustavlja se potpuno. Možda čak oko njega raste korov koji smeta u kretanju. Ako su ciljevi bili zacrtani sada padaju u vodu. Bezvoljna, apatična, u strahu od budućnosti. Sve se usporava i ništa nema smisla. Okolina je zbunjena. Što se događa? Događa se bipolarni poremećaj. Nekada su ga zvali manična depresija.

Bipolarni poremećaj spada u skupinu poremećaja raspoloženja. Poremećaji raspoloženja su duševni poremećaji u kojima se osnovne psihopatološke promjene odvijaju na razini raspoloženja, ali događaju se i druge promjene u psihičkim i fizičkim funkcijama.

Raspoloženje opisuje unutrašnje emocionalno stanje osobe, koje može biti na kontinuumu od sretnog do tužnog. Ono je dugotrajno i dosta predvidljivo emocionalno stanje, koje zdrava osoba može kontrolirati. U slučaju bipolarnog poremećaja osoba raspoloženje ne kontrolira. Od manije do depresije.

Na osnovu kriterija DSM-IV („Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fourth Edition“), u grupu bipolarnog afektivnog poremećaja uključuju se Bipolarni poremećaj tip I (najmanje 1 manična epizoda +/- depresija); Bipolarni poremećaj tip II (najmanje 1 hipomanična epizoda +/- depresija) i Ciklotimija.

Klinička slika bipolarnog poremećaja

Ona najčešće počinje s depresivnom epizodom. U većini slučajeva kod oboljelih se izmjenjuju depresivne i manične faze, iako kod oko 15% pacijenata postoje samo manične faze. Manične epizode obično počinju naglo i ukoliko se ne liječe mogu trajati oko 3 mjeseca, dok epizode depresije traju duže, od 6 - 10 mjeseci.

Depresivna epizoda može se javiti kroz nekoliko dana ili se razvija kroz nekoliko tjedana. Osobe se osjećaju potišteno, izražena je tjeskoba, bespomoćnost, a često i osjećaj krivnje. Javlja se strah od budućnosti, gubitak interesa i sposobnosti uživanja.

Često se smanjuju libido i apetit, dolazi do poremećaja spavanja kao nesanica, rano buđenje, isprekidano spavanje. Na ovakve simptome često reagira obitelj ili bliski prijatelji jer osoba prestaje biti funkcionalna u svakodnevnom životu.

Manična epizoda obično nastaje naglo. U ovoj fazi osoba kao da se napadno pribudila. Vrlo često ima vrlo napadan stil odjevanja i pretjeranu šminku. Izgleda kako bi u žargonu rekli kao da ju je netko pustio s lanca. Osobe u ovoj fazi sklone su prekomjernom trošenju, uživanju alkohola, možda i lakih droga, eventualno kockaju. Kao da cijelo vrijeme hodaju po rubu. Prepuštaju se činjenju rizičnih stvari. Njihovo ponašanje je napadno, bučni su i euforični. Veliki problem je što takve osobe nemaju ideju da je njihovo ponašanje problematično i često su uvjereni u svoju veličinu, fizičku spremu i kondiciju. Zbog svega navedenog odbijaju i pomiso na bolničko liječenje. U njihovom svijetu to nije potrebno jer su oni savršeno zdravi.

Liječenje bipolarnog poremećaja

Osnova liječenja bipolarnog afektivnog poremećaja su psihofarmaci. Osim toga u liječenju se koristi i psihoterapija. Zapravo najbolje je kombinirati psihofarmake i psihoterapiju. Psihoterapija uključuje razvijanje odnosa s klijentom koji boluje od ove bolesti te psihoedukaciju o samoj bolesti i simptomima po kojima se može prepoznati pogoršanje bolesti.

Osobno smatram opasne poruke koje su česte u tzv. popularnoj psihologiji poput mislite pozitivno pa će se problemi riješiti (parafrazirala sam niz sličnih poruka na koje sam naišla), jer osobu koja boluje od ove bolesti mogu baciti u još veći problem. Primjerice kada je osoba u fazi depresije ona ne može voljno utjecati da bi se osjećala bolje, što kod nje može još izazvati i osjećaj krivnje; kako drugi ljudi mogu, a meni ne ide.  

Dobra dijagnostika, uspješna kalibracija lijekova i kvalitetna psihoterapija utječu na to da osoba s ovim poremećajem normalno funkcionira, ostvaruje sebe i odnose s drugim ljudima i aktivan je član društva koji svojim djelovanjem doprinosi tom istom društvu.

Foto: Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!