Psiha

Psiha

Hoće li vašem braku pomoći bračna terapija?

Foto: Shutterstock

Kada je ljubav na djelu ništa nije nemoguće. Tako nekako sam razmišljala u susretu s teškim ‘slučajevima’ partnerskih odnosa, koji su znali doći na psihijatrijski odjel ili u moju ordinaciju.

U prvim godinama prakse sam se pitala radi čega ostaju zajedno i ne bi li bilo bolje da se rastanu. No često se znalo dogoditi da oboje ustraju u želji da im se pomogne, da ostanu zajedno.

Iza njih su bila desetljeća zajedničkog života u kojima je pored teškoća bilo i puno lijepih trenutaka, djeca, kuća koju su sazidali, izleti, prijatelji i još puno toga. S vremenom sam došla do zaključka, da terapeut (liječnik, psihijatar, psihoterapeut) igra sporednu ulogu, da su svi rezultati ovisni o osobama koje traže pomoć. Terapeut je taj, koji im na neki način osvjetljava putove kojima bi mogli krenuti i zajedno sa njima traži najsmislenije rješenje. I dobro je tako! Jer, ne bi bilo dobro dijeliti savjete i preuzimati odgovornost za tuđe živote.

Koji je smisao?

Svi mi smo kreatori vlastite osobnosti i „Kokreatori svijeta“, kako je to lijepo rekao Viktor E. Frankl (1905-1997), ustanovitelj logoterapije ( logos, gr. smisao). Taj znameniti austrijski neuropsihijatar, koji je proživio približno 4 godine u njemačkim koncentracijskim logorima tvrdio je da svaki naš životni trenutak ima svoj smisao. Čak i svaki trenutak u logoru! Na nama je da ga otkrijemo i odgovorimo si na pitanje: Kakvog to smisla ima? Potreban nam je taj odgovor, da bi mogli nastaviti svoj životni put.

Što je ljubav?

U logoterapijskom pristupu zakonskom paru u krizi bitno je pitanje dali je njihova veza utemeljena na ljubavi. A što je zapravo ljubav? To je najjača  snaga, koja nam pomaže živjeti, moć koja prelazi granice života i nastavlja se u vječnosti…Ljubav je troslojna: biološka, psihološka i duhovna. Sve troje se isprepliće. Na biološkom nivou nas osoba privlači radi svog vanjskog izgleda, na djelu je seksualni nagon odnosno nagon za održavanjem vrste. U tijelu se oslobađaju „hormoni sreće“ endorfini, koji čine tjelesni odnos ugodnim, uzbudljivim, posebnim. Zaljubljujemo se radi šarma, koji osoba za nas ima, radi ljepote glasa, kretnji, psiholoških kvaliteta koje ima.

To je faza zaljubljenosti, koja prema statistikama traje 2 – 3 godine. Nakon toga zaljubljenost prestaje te ili nestaje ili se nastavlja u pravu ljubav.

Prava je ljubav odluka za osobu ne samo radi toga što ona ima, radi toga što nam može dati, nego radi naše odluke da ju usrećimo. Svjesno ju izabiremo i puštamo sasvim blizu sebi. Širimo granice svoga jaza da joj napravimo prostor u svom srcu. Vidimo sve što osoba zrači u svoju okolinu, ali i njezine skrivene potencijale, kojih sama nije svjesna. Želimo joj omogućiti, da ih razvije. Želimo ju usrećiti. Radi toga smo spremni napraviti i nemoguće, napr. „skinuti koju zvijezdu s neba“. Želeći ju učiniti sretnom uzimamo u zakup i svu njezinu budućnost, sve loše što joj se može desiti. Pri tome ju želimo maksimalno zaštititi.

Međutim, postoje  procesi od kojih nikoga ne možemo zaštititi pa ni ljubljenu osobu. Starenje je jedan takav proces, koji oduzima fizičku ljepotu, ograničava naše fizičke sposobnosti. Jednako je i sa teškim bolestima, teškim fizičkim traumama. Treba biti spreman prihvatiti te promjene i jednako voljeti…

No s godinama raste mudrost koja nam ukazuje na prave životne vrijednosti, na jedino što ćemo ponijeti sa sobom kada budemo krenuli na posljednje putovanje.

U starosti dijelimo te bisere mudrosti, znanja i ljubavi, koje smo nabrali tijekom života.

Bračna terapija

U bračnoj psihoterapiji potrebno je dakle odgovoriti na pitanje, dali je u osnovi odnosa ljubav, te da li je par motiviran za to da nastavi živjeti zajedno.

Ukoliko imamo potvrdne odgovore krećemo u terapiju.

Odgovore na ta dva ključna pitanja dobivamo u individualnom razgovoru sa svakim od partnera. Prilikom dolaska na bračnu terapiju obavimo prvo individualnu terapiju. Nikada ne započinjemo zajedničkim razgovorom jer bi se on mogao lako pretvoriti u još jednu svađu, kojih kod kuće ima i previše. Dakle, dogovorimo se da jedan od partnera prošeta dok razgovaramo sa drugim. U individualnom razgovoru imaju priliku „istresti dušu“, odnosno opisati sve što ih smeta u odnosu i kod partnera, sve što bi željeli da bude drugačije. U tom prvom razgovoru ispričaju nam i svoje životne priče. Potrebno je osobama dati priliku da se isplaču, ako je to potrebno, kao i da nam kažu na što su u svojoj prošlosti ponosni.

Logoterapeut daje priliku osobi da sve ispriča o sebi, ali se ne zadržava na traumatskim događajima. Nastojimo pored traumatskih pronaći u prošlosti klijenta svijetle trenutke, kako se ne bi fiksirao samo na gubitke, rane i neuspjehe.

Važno je naglasiti da je prošlo vrijeme nepromjenljivo, dakle spada u područje, koje nazivamo sudbinskim. Što se desilo, desilo se i ne da se izbrisati. Međutim, prema svakom trenutku iz prošlosti možemo zauzeti stajalište. Pronalazimo razloge za zahvalnost, otkrivamo smisao i utvrđujemo dali je potrebno iz prošlosti nešto dovršiti (nedovršena životna zadaća) ili nešto popraviti. Pri svemu tome se oslanjamo na naše duhovno jezgro, na našu savjest, slobodnu volju i odgovornost. To je naše slobodno područje.

Razlozi radi kojih parovi dolaze logoterapeutu su šaroliki, uvijek  jedinstveni, kao i osobe same. Dijalog vodimo tako što postavljamo ključna pitanja (Sokratski dijalog) na koja klijent sam daje odgovor. On konačno taj odgovor najbolje poznaje, on intuitivno osjeća da je nešto za njega najsmislenije rješenje. Radi toga logoterapeut ne dijeli savjete, nego izbor prepušta klijentu, koji je za svoje odluke sam odgovoran.

Postoji više različitih terapijskih tehnika: promjena stajališta: u situacijama gubitka,ili osjećaja besmisla, osoba pronalazi smisao koji cijeloj situaciji daje drugačije značenje; derefleksija ili preusmjeravanje pažnje sa problematičnog područja na koje je osoba previše usmjerena (hiperrefleksija), prema traženju različitih smislenih mogućnosti koje su u tom trenutku dostupne.

Prkosna moć duha se upotrebljava kada se osoba zauzima za neki vrijedan čin ali je put do realizacije pun teškoća. Suprotna namjera( paradoxna intencija) pomaže kod fobija i prisilnih neuroza. Tada osoba angažira svoj smisao za humor, te pokušava željeti ponašanje (napr. mucanje) kojega se zapravo boji. No kada kod jednostavnih stvari u tome uspije, pomoći će joj i u drugim situacijama.

U psihoterapiji para možemo upotrijebiti sve te tehnike (ovisno o problemu) ali je osnovna premisa da naš doživljaj sreće nastupi tada, kada nastojimo usrećiti drugu osobu. Radi toga nije logoterapijsko polazište pitanje,što me kod drugog smeta, nego prijelaz iz egocentričnog stava u stav ljubavi. Pri tome nam pomaže slijedeća shema vođenja terapije, koja može odgovarati varijanti A ili B. Varijanta A započinje pitanjem terapeuta: Što bi mogli učiniti da bi se drugi uz vas osjećao sretnim? Na koji način bi mogao/ la usrećiti drugu osobu?. Isto pitanje se postavlja naizmjenično jednom a zatim drugom partneru. Drugi korak je: Što sve bi mogao učiniti do slijedećeg puta? Treći korak: Što ću učiniti do slijedećeg puta? Varijanta B započinje s pitanjem terapeuta: Što bi mogli promijeniti kod sebe da bi usrećili drugu osobu? Za odgovor tražimo potvrdu od partnera. Njemu se postavlja isto pitanje. Drugi korak je: što sve bi mogao učiniti do slijedećeg puta? Treći korak: Što ću učiniti do slijedećeg puta?

Važno je znati koje afinitete ima partner pa se o tome razgovarati, planirati zajedničke šetnje, obiteljske izlete i još puno toga. Ukoliko par ima djecu postavljati pitanje: Što bih trebao učiniti kada bi htio biti idealan roditelj svome djetetu? Nebrojeni su jezici ljubavi… Brak ne smije biti bojno polje u kome dokazujemo tko je pametniji, nego sigurno gnijezdo u kome dopuštamo drugačije mišljenje, potičemo razvoj talenata, koje svatko u sebi ima, preuzimamo odgovornost za sve što sami kažemo ili napravimo, ravnajući sa vremenom zajedničkog života kao s najdragocjenijim darom, gnijezdo u kome smo vođeni ljubavlju prema drugoj osobi.

Autor teksta: Cvijeta Pahljina, dr.med.spec psih.logoterapeut 

Foto: Shutterstock

Objavljen je i program 22. EAP kongresa koji će se održati u Zagrebu od 30.09. do 01.10.2016.

Za vas je osiguran širok spektar tema koje će se obrađivati kroz usmene prezentacije, radionice, prikaze slučajeva, okrugle stolove, diskusije, grupe refleksije i postere. Nadamo se da će 22. EAP kongres biti mjesto na kojemu možemo razmijeniti vlastita stajališta, učenja i iskustva, pridonijeti vlastitu učenju i širenju svjesnosti – što je jedan od glavnih ciljeva psihoterapijskog postupka uopće.

Niže cijene kotizacija dostupne su za Hrvatsku i zemlje jugoistočne Europe – Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Cipra, Grčke, Kosova, Moldavije, Makedonije, Crne Gore, Rumunjske, Srbije i Slovenije.

Pripremili smo i ograničeni broj paketa sa sniženim cijenama koje uključuju kongresne i predkongresne aktivnosti.

Detaljan program možete pronaći na http://www.eapzagreb2016.eu/hr/program/.

Ordinacija preporučuje

card-icon

Zdravstveni adresar

S lakoćom pronađite ordinaciju, ljekarnu, polikliniku i drugo.

card-icon

Baza bolesti

Nešto vas boli ili smeta? Prije odlaska liječniku možete se informirati ovdje.

Možda će vas zanimati i ovo