Navike su naučeni oblici ponašanja koji nastaju kao posljedica ponavljanja određenih radnji, osjećaja, misli. Jednom formirane, više ne zahtjevaju napor volje ni svjesnu namjeru da se ponašamo upravo tako.
Svako jutro nakon što ustanem imam ritual ispijanja kave. Ponekada imam više vremena pa taj ritual traje duže, a ponekada nemam pa se svodi na brzinsko unošenje kofeina u organizam. Nažalost, moj omiljeni ritual ne uključuje i doručak. I koliko god bila svjesna štetnosti izbacivanja doručka i gotovo ovisničkog stava prema prvoj jutarnjoj kavi na “prazan” želudac, ipak ne mogu promijeniti svoj ritual.
Navika čete se riješiti samo ako to želite
Kao čovjek od krvi i mesa, dala bi ruku u vatru da se nikako ne mogu riješiti ove svoje štetne (ali beskrajno drage) navike. Kao psiholog, svjesna sam da to nije istina. Navike se mogu riješiti i to relativno brzo, samo je upitno želim li to.
Navike su naučeni oblici ponašanja koji nastaju kao posljedica ponavljanja određenih radnji, osjećaja, misli. Sve navike usvajamo na isti način: u početku postoji namjera ili sklonost ka određenom ponašanju, a potom se ponavaljanjem tog ponašanja ono stabilizira i učvršćuje da bi na kraju postalo automatizirano. Jednom formirane, više ne zahtjevaju napor volje ni svjesnu namjeru da se ponašamo upravo tako. Dovoljan je samo početni poticaj (primjerice sjednemo u auto) da se mehanizam pokrene i da s lakoćom i dosljedno ponovimo naviknuto ponašanje (vežemo sigurnosni pojas). Čovjek je u ovim trenucima kao stroj koji djeluje po nekom ranije stvorenom unutrašnjem programu. Nije potrebno razmišljati, usmjeriti pažnju, donositi odluke, dovoljno je samo prepustiti se poznatom, uobičajenom, naviknutom ponašanju.
Jesmo li robovi navika?
Najveći dio našega života je habitualan. Radimo iste stvari danas, kao što smo ih radili jučer i prekjučer (idemo istim putem do posla, imamo iste rituale nakon posla i slično). Za velik broj navika nismo niti svjesni kako su nastale – primjerice, jednog dana samo primjetimo da tijekom svake večere uključujemo TV i jedemo bez da uviđamo koliko i što smo pojeli. Navika je nastala i ukorijenila se a sve zbog našeg nedostatka pažnje. Ne obraćamo pažnju na utjecaje kojima se izlažemo, na ponašanja koja ponavljamo i, na kraju, na naviku koju smo usvojili.
No, ne nastaju sve navike na ovaj način. Drugi način formiranja navike je taj da svjesno izabiremo i aktivno sudjelujemo u stvaranju navike. Primjerice, umjesto da gledamo televiziju tijekom obroka, možemo sami sebe naučiti da se tijekom obroka posvetimo onome što jedemo, da obraćamo pažnju na ono što (i koliko) unosimo u sebe. Inteligentnim odabirom ovakvih navika, one prestaju biti okov koji zarobljava, a postaju pomoć i okidač za kvalitetniji život. 21 dan je potrebno nešto ponavljati da to usvojimo kao naviku (primjerice doručkovati, vježbati).
Na prošlom ljetovanju bila sam na logorovanju. Silom prilike dogodilo se da jedan period nisam mogla započinjati jutro svojim omiljenim napitkom. U početku sam imala dojam da prolazim kroz apstinencijsku krizu, ali nakon nekog vremena posljedice nedostatka kofeina gotovo uopće nisam osjećala. Vrlo brzo, moj organizam se osim prisilno izbačenog kofeina naviknuo i na doručak. I tako je moj želudac svako jutro – gle čuda – sam od sebe zakrulio.
Svjesno sudjelujte u stvaranju navika
Kada želimo primjerice iskorijeniti lošu naviku jutarnjeg nedoručkovanja, prvo što moramo učiniti je svjesno odlučiti da ćemo u određenom periodu redovito doručkovati. Naglasak je na tome da “ne varamo“, odnosno da ne preskočimo pokoji dan zato je nemamo vremena, ili jer smo se prekasno probudili ili jer nemam ništa u kuću ili-ili-ili, već da se pridržavamo našeg plana. Kada se naše ponašanje ustabili i kada o njemu više ne budemo morali razmišljati svjesno, znači da smo stvorili naviku. Ali, prije toga potreban je niz ponaljanja, ponavljanja ponavljanja i velike ustrajnosti. Ako nam je neto dovoljno vrijedno i bitno, trud se svakako isplati.
Na vlastitoj koži shvatila sam da se sva teorija vezana uz navike potvrđuje i u praksi. Doduše, u mom slučaju je promjena navike bila uzrokavana okolinskim faktorima, a ne željom za promjenom. Ali unatoč tome, dobila sam vrijednu povratnu informaciju: nema izgovora za nemijenjanje navika. Ako želimo nešto promijeniti, možemo!
Ja i dalje započinjem dan kavom. Prva jutarnja kava mi je veliki gušt. Ponekada doručkujem, ponekada ne. Ali sam danas svjesna da je to moj izbor i moja odgovornost. Ako se ikada odlučim na promjenu ove navike, znat ću da je to itekako moguće i da ovisi isključivo o meni i mojoj volji.
Život u uzroku i izbor što ćemo s kartama koje nam život dodijeli, temeljna su okosnica neurolingvisitčkog programiranja. Ukoliko želite naučiti kako biti u uzroku, kako postavke i tehnike NLP-a primjeniti na sebi ali i u radu s ljudima, pridružite nam se treningu “Primjena NLP-a u terapijskom i savjetodavnom radu“. Sve informacije o treningu možete pronaći na stranici www.budisvoj.eu.
Autorica teksta:
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
Ordinacija.hr
