Psiholozi koji proučavaju laganje običavaju reći da su najveći lažljivci oni koji tvrde da nikad ne lažu.
Roditelji lažu djeci (i obrnuto). Često lažemo liječnicima. Stručnjaci smatraju da su životopisi u prijavama za posao puni laži, ili u najmanju ruku pretjerivanja.
Procjenjuje se da u tri četvrtine svih razgovora na poslu postoji određena mjera glumljenja, a mnogi zaposlenici smatraju lažno bolovanje svojim pravom.
Reklame i prodavači nam (pre)lijepim riječima žele izmamiti novac, društvene mreže nazivaju se rasadnicima laži, a političari su postali sinonim za lažljivce…
S druge strane, život je lakši upravo zbog malih, dobronamjernih laži poput “Da, sviđa mi se tvoje novo odijelo” ili “Ne, guza ti uopće ne izgleda prevelika”.
Iako su ljudi uglavnom uvjereni da znaju kad im se laže, istraživanja pokazuju da pogađamo istinu ili laž u otprilike 50 posto slučajeva, dakle kao da bacamo novčić – pismo ili glava.
Iako laži koje svakodnevno govorimo uglavnom nisu jako važne – pretežno se radi o dobronamjernim lažima – kad se odlučimo lagati u velikom stilu, obično je žrtva neka voljena osoba.
Više od 60% teških laži govorimo ljudima koji su nam najbliži i koje najviše volimo: obitelji, prijateljima, ljubavnicima…
Često precjenjujemo svoju sposobnost prepoznavanja laži kod životnih partnera. Smatramo da ih previše dobro poznajemo, a zanemarujemo činjenicu da i oni dobro poznaju nas, čime izbjegavaju ponašanje koje bi moglo u nama pobuditi sumnje.
Prema znanstvenim statistikama, ljubavni parovi u prosjeku prepoznaju laž u 59% slučajeva. Odnosno, od deset laži ne primijete njih četiri.
Istraživanja pokazuju da većina ljudi smatra da je u ljubavnoj vezi laganje opravdano ako želimo izbjeći sukob, odnosno ako ne želimo povrijediti partnerove osjećaje i ugroziti odnos.
Laži koje govorimo ljubavnim partnerima
Laži koje koristimo kada lažemo voljenoj osobi, psiholozi su podijelili na šest glavnih vrsta: bezočne laži, iskrivljavanje istine, neostvarene laži, izostavljanje, poluistine i dobronamjerne laži.
- Takozvana bezočna laž je potpuna neistina. Primjerice, pokušavate prestati pušiti, a voljena osoba vas u tome podržava. No prvom prilikom podlegnete staroj navici, a na pitanje “Jesi li pušio/la?” odgovarate “Ne”. Takve laži većina ljubavnih parova smatra najštetnijim načinom laganja u odnosu, iako će mnogi radije bezočno lagati nego se svađati.
Iskrivljavanje istine vrlo je česta taktika u laganju. Ne kažemo “čistu” laž, nego promijenimo istinu kako bi nam više odgovarala. Na primjer, kad zabrinuta žena pita muža koliko je popio sinoć s prijateljima, iskrivljavanje istine glasilo bi “Popio sam tri mala piva”. Stvarno je popio tri mala piva, ali je propustio dodati da je popio i četiri čaše votke…- Neostvarene laži su “laži koje se nikad nisu dogodile”. Isprva krenu kao bezočne laži, ali zbog neočekivanog obrata pretvore se u istinu. Na primjer, kada ga žena zamoli da svrati u dućan na povratku s posla, muž kaže da neće stići jer ima sastanak, a zapravo namjerava otići s kolegama na piće nakon posla. Međutim, igrom slučaja njegov šef zbilja ugovori nenadani sastanak, pa muž stvarno mora dulje ostati na poslu.
- Izostavljanje je kada prikažemo situaciju samo do određene točke i onda stanemo – prije nego što se kompromitiramo – nadajući se da voljena osoba neće postavljati dodatna pitanja. Na primjer, posudili ste partnerov automobil i oštetili ga prilikom parkiranja u trgovačkom centru, ali ne kažete ništa nego se “pravite ludi”. Kada se vratite kući, na pitanje kako je bilo u trgovačkom centru odgovarate da je bila velika gužva.
- Poluistina je izjava koja je doslovno istinita, ali ne pokriva cijelu istinu, pa zavodi na krivi put. Vratimo se na primjer osobe koja mora prestati pušiti. Na pitanje je li pušila, iskreno odgovori da u kafiću nije pušila, ali ne spominje da je pušila na putu do kafića i iz kafića.
- Dobronamjerne laži najčešći su oblik laganja u odnosu. Osim toga, jedva da ih smatramo lažima. Obično se govore kako bismo zaštitili drugoga (iako povremeno tako štitimo i sebe). Na primjer, znate da voljena osoba želi biti umjetnica, iako iskreno vjerujete da nije talentirana. I tako, kad se vrati kući sa slikarskog tečaja, pokaže vam svoju najnoviju sliku i upita “Reci mi iskreno – sviđa li ti se?”, gotovo je sigurno da ćete nahvaliti sliku kako joj ne biste povrijedili osjećaje.
Skrivanje iza humora i sarkazma
Osim šest spomenutih, postoje i različite druge strategije laganja voljenoj osobi, poput humora i sarkazma. Na primjer, kad nas voljena osoba upita jesmo li sinoć pušili, možda ćemo se našaliti da lakše proguramo laž: “Nisam sinoć pušio jer sam znao da ćeš me priključiti na detektor laži čim dođem doma”. Isto tako, korištenje sarkazma, pogotovo ako se kombinira s nekom istinom, možda je dovoljno da voljena osoba ne nastavi ispitivati, na primjer: “Da, naravno da sam pušio. Jedva čekam da mi operiraju srce.”
Za svaki slučaj…
Psiholozi smatraju da su laži s kojima se susrećemo uglavnom “lakše kategorije” jer se relativno rijetko dogodi da se voljena osoba pokaže posve drukčijom, ili da vodi dvostruki život o kojemu ne znamo ništa.
Za svaki slučaj, nemojte biti pretjerano samopouzdani kad je riječ o prepoznavanju laži – prihvatite li činjenicu da niste nepogrešivi u otkrivanju laži voljene osobe, izbjeći ćete lažnu sigurnost i lakše se prilagoditi neočekivanim situacijama.
Je li fleksibilnost isto što i popustljivost?
I.V.
Foto: Shutterstock
