Odgovara:

Stipe Čular, dr. med., spec. pedijatrije

Poštovana,jutros sam se ustao na lijevu nogu, a sad dok pišem osjećam se kao da imam dvije lijeve ruke. Ovaj narodni izričaj zorno iskazuje davni interes za pojavu ljevorukosti u povijesti civiliziranog društva. Naročiti interes poklanja se uzrocima ljevorukosti, ili bolje reći dominantnosti jedne ruke. Od brojnih okolinskih i anatomskih teorija, preko hormonalnih utjecaja, Vas zanima teorija mozgovnog deficita (perinatalnog oštećenja mozga) i genetska teorija. Podatke koje ste napisala o mororičkom razvoju Vašeg djeteta ne mogu potvrditi cerebralno oštećenje, pogotovo bez kliničkog pregleda. Naime, dok rano (prva god.) uočena lateralizacija (dominacija jedne strane ili dijela tijela) daje jaku sumnju na cerebralno oštećenje, u dobi Vašeg djeteta ljevorukost promatramo kao normalni proces u razvoju dominacije jedne hemisfere mozga.Također, distoni sindrom je radna, klinička dijagnoza i nikako ne može prejudicirati organsko cerebralno oštećenje, već se više uklapa u sliku osebujnosti psihomotornog razvoja pogotovu budućeg ljevorukog djeteta. S druge strane Marlow i sur. dokazuju da najčešće perinatalno cerebralno oštećenje (intraventrikularno krvarenje) i to jednostrano ne pokazuje očekivanu povezanost s kasnijom dominacijom ruke. Nasuprot tome, odavno se zna da je ljevorukost češća u monozigotnih blizanaca, a 10-12 puta se više javlja u obitelji gdje je barem jedan roditelj ljevoruk. I doista, prije par godina pronađen je “krivac” tome, gen LRRTM1. Međutim, dok se čini da je načelno pitanje uzroka ljevorukosti riješeno, individualno ostaje i dalje otvoreno.