Pitanja našim doktorima mogu postaviti samo prijavljeni članovi Ordinacije.

Prijavi se. Nemaš korisnički račun? Učlani se.

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju!
Psihološki problemi

Fizička agresija kao spontani obrazac ponašanja kod djeteta

Objavljeno: 29.04.2013.

Poštovani, imam sina od 12 godina, koji je učenik petog razreda. Inače ima vrlo dobre ocjene, ne ometa profesore na nastavi, trenira karate i trener nema nikakvih primjedbi na njegovo ponašanje, međutim svaki sukob ili svađu u školi riješava "šakama". U svim tim sukobima on nikad nije započeo prvi, ali na bilo kakve provokacije (fizičke ili verbalne) od strane prijatelja, u trenutku kad njemu "prekipi" i on udari drugo dijete. Fizički je jači od druge djece i obično se drugo dijete nakon tih sukoba rasplače, a on je uvijek kriv jer je udario. Razgovarala sam sa njim o tome svemu i naravno da ne odobravam njegovo ponašanje, ali kako mu pomoć da na provokacije ne reagira "šakama". Na sve to, on mi kad ga pitam zašto to radi, kaže da neka ga ne provociraju i on ih neće udarit. Možda sve ovako napisano i ne izgleda tako strašno, ali već sam bila u školi na dva razgovora radi "tuče" i zaprijetili su mi socijalnom službom. Kako ga naučiti da stvari drži pod kontrolom i u tim situacijama bude "hladne glave". Molim Vas pomozite. Unaprijed hvala.

Poštovana!

Prije nego malo objasnim kakva razmišljanja imam o opisanom slučaju bih jasno rekao da treba otići kod nekog po pomoć. Ako potražite, sigurno ćete naći terapeuta (po mogućnosti dječjeg i adolescentnog subspecijalistu - no to nije presudno, nego je dapače važno da terapeut bude prikladan klijentu - da se "nađu") a ona ili on može pomoći da vaš sin (a i vi) bolje razumije što se zbiva jer njemu to očito nije jasno i pokazuje dosta čvrst obrazac ponašanja koje nije prihvatljivo. Smatram to važnim, da potražite konkretnu pomoć.

Zatim bih rekao da je fizička agresija doista i problem ali i nešto što se u sličnoj dobi jednom dijelu djece javlja kao spontani obrazac ponašanja. Tad se pitamo koliko je agresija tom djetetu "normalna" jer ju često doživljava ili viđa u svom životu. Ako trenira taj sport onda se pitamo o izboru i kvaliteti trenera, jer, čini mi se, je susprezanje od reakcije, jačanje morala, osjećaja neugroženosti... dio edukacije u borilačkim vještinama. Onda se možemo pitati o razini frustracije vašeg sina, jer ako nije ništa od gore navedenog, možda on previše snažno doživljava primjedbe ili zezanja kao napade na koje onda smatra da treba odgovoriti. Predlažem i razgovor s trenerom. Kao i ozbiljan razgovor s djetetom (po mogućnosti oba roditelja) sa što manje optuživanja ili prijetnji, ucjena, a što više ukazivanja na problem kojem treba tražiti uzroke i kojeg treba naučiti promijeniti. Sretno!

Slična pitanja