Odgovara:

Stipe Čular, dr. med., spec. pedijatrije

Poštovana,svijest javnosti o mogućem štetnom djelovanju lijekova na plod i nije tako daleka. Prije pola stoljeća poznata “talidomidska katastrofa” u kojoj se rađa 10000 teško malformirane djece utire strah u farmaceutske kuće i same trudnice čineći trudnoću stresnom, što često rezultira manjom dobrobiti za rodilju i dijete nego sami uzeti lijek. Budući da klinička ispitivanja lijekova u trudnoći nisu dopuštena iz etičkih razloga, znanstvena zajednica izvodi klasifikaciju štetnosti lijekova u trudnoći iz kontroliranih studija u žena koje nisu znale da uzimaju, ili su morale uzimati određeni lijek uprkos mogućoj štetnosti po plod, te iz studija provedenim na životinjama. Najpoznatija je FDA klasifikacija s kategorizacijom rizika A, B, C, D, X, gdje kategorija A predstavlja potpuno siguran, a kategorija X apsolutno kontraindiciran lijek za primjenu u trudnoći. Temeljem ove klasifikacije svi antimikrobni lijekovi koje ste uzimali idu u kategoriju rizika B što znači da je njih ova primjena u trudnoći sigurna, a nesteroidni antireumatici koje ste uzimali imaju kategoriju B u I i II timestru, ali u III trimestru imaju kategoriju D jer mogu dovesti do preranog zatvaranja ductusa Bottali, te se ne smiju prepisivati u trećem trimestru. Štetnost lijekova na plod ne ovisi samo o vrsti lijeka nego i vremenu uzimanja, dozi kao i specifičnom odgovoru jedinke na lijek. Tako, u razdoblju rane trudnoće (prva dva tjedna) mogućnost nastanka trajnih oštećenja ploda je malena jer postoji važna mogućnost potpune regeneracije blastociste, dok uz jače nokse plod odumire (pravilo “sve ili ništa”). Osjetljivost na teratogene naglo raste početkom organogeneze (krajem drugog tjedna) s maksimumom između 4 i 8 tjedana gestacije, uzrokovajući malformacije, odnosno makroskopski uočljive deformacije dijelova tijela ili organa. Poslije 12 tj. intrauterinog života, dakle u fetalnom razdoblju mogućnost nastanka malformacija se smanjuje, a teratogeni agensi mogu izazvati histološke poremetnje diferencijacije tkiva(displazije),osobito mozga.Današnjim napretkom detekcija ovih stanja je često moguća već “in utero”, a poslije poroda je dovoljan najčešće samo kvalitetan klinički pregled novorođenčeta. Lijep pozdrav, dr.Ćular.