Obraćam vam se za savjet zbog nezaposlenosti koja se jako, ali baš loše odrazila na mene i moju osobnost - kako su dani, a kasnije i mjeseci prolazili pretvorila sam se u potpuno drugačiju osobu i ne sviđa mi se, radim što ne želim, ali nemoćna sam dok ne stigne promjena i gubim se u praznim danima. Dobila sam hladni otkaz na stalnome poslu i od tada stvarno sebe ne prepoznajem. To mi je bio prvi put da sam ostala bez obaveze, prvi put da ne znam što ću sa sobom dok ne nađem drugi posao. Došlo je stvarno iznenada i zateklo me, razočaralo i odonda je počelo nešto strašno. Ja sam samo počela razmišljati, prisilne misli sve negativno crno, ljude sam izbjegavala i zbog toga misli me vraćale u prošlost jer nisam znala organizirati dan u sadašnjosti. Začahurila sam se u sebe i te prisilne misli. Svako jutro se budila puna energije i volje za radni dan, ali kako nisam imala gdje s vremenom je ta volja splasnula i druga sam osoba, jadna. Primjećivala sam promjene i pojavili su se strahovi da više nikada neću biti u punom radnom kapacitetu kao onda. Jer u samoći i bez obaveze dosadilo mi je već sve. Kada počnem raditi imat ću opet staru snagu, ali sada mi je ponestala, ubile su je misli, a kako ću znati hoće li se to odraziti na novi posao.