Halo, doktore!

Vi pitate, naši liječnici odgovaraju

info

Prijavite se u svoj račun kako bi mogli postavljati pitanja liječnicima. Nemate korisnički račun? Učlani se.

Postavite pitanje

P: Potreba za čučanjem

Objavljeno 18.02.2019.

Psihijatrija

Imam 38 g. u 6 mj. 2018 sam se obratila psihijatru zbog simptoma anksioznosti, dobila sam, lijek Fevarin 100 mg i Helex 0,25 mg. Nakon 6 mj. psihijatar mi je promjenio terapiju na Seroxat 20 mg, jer mi Fevarin nije riješio sve simptome (dijagnoza fobično-anksiozni poremećaj). Međutim jedan simptom je i dalje prisutan, moja psihijatrica ne zna da li je to OKP ili nije, jer takvog pacijenta nije nikad imala. Naime, ja stalno čučim, mogu biti satima u tom položaju, kad dođem kod nekog, teško mi je dugo sjediti, ja bi radije čućala, ali mi je sram kad nisam kod kuće. Zanima me da li je to OKP ili neki drugi poremećaj, kako se toga riješiti? Da li bi mi trebao neki dodatni lijek da riješi ovaj simptom?

To da smo jedinstveni nije samo floskula! Nisam ni ja imao pacijenta sa istovjetnim smetnjama, a i inače, i kad se radi o manje osobitim sklonostima nismo nipošto svi isti. Također, kategorije dijagnoza za mene imaju neki značaj, no ne i toliki da bi to odredilo kako i što pacijent i ja radimo (mislim najviše psihoterapijski). Možemo li zamisliti da je problem u sramu od vašeg ponašanja ili ostajemo da osuđujemo neobičnost? Ne znam. No, toplo preporučam da se pozabavite sobom psihoterapijski a ne lijekovima, a usput, pročitati “Zapisivače očinskih ljubavi” M. Viewegha će možda značiti da s malo više simpatija gledate na tu vašu jedinstvenu potrebu za čučanjem.