Odgovara:

Maja Vučić, prof. psihologije

U situacijama kakva je vaša, ne postoji jedinstveno rješenje i jasan savjet što biste trebali učiniti. Ipak vi živite taj život pa je najbolje da sami odlučite što je najbolje za vas. Mogu vam ukazati na nekoliko mogućnosti. Brak je zajednica dvoje ljudi koja se temelji na ljubavi i poštovanju, a opstaje kontinuiranim ulaganjem truda u odnos s obje strane. Iz vašeg pisma je vidljivo da više toga u tome braku nedostaje. Jedna od mogućnosti je da prijeđete preko svega, prihvatite njegovo ponašanje i nastavite živjeti s njim. No to uključuje prihvaćanje ponižavanja, zlostavljanja, laganja, varanja, vrijeđanja, svađanja, alkoholizam i sve ostalo što Vas smeta. Čini mi se kako biste na to pristali najviše zbog djece. Problem je u tome što će Vaša djeca također živjeti, doživljavati i prihvaćati isto što i Vi. Od toga ih ne možete zaštititi. A trebali biste. Jer kakvu poruku šaljete svojoj djeci ostankom u braku s takvom osobom? Što mislite da će vaša djeca naučiti iz vašeg braka, a sutra vjerojatno primijeniti u svojom brakovima? Djeca najviše uče po modelu, gledajući vas i supruga. Iz vašeg trenutnog modela djeca mogu naučiti da je u braku normalno da žena pati i trpi poniženja i uvrede, a da muškarac radi što hoće bez ikakvih posljedica. Uče da žena mora ostati u takvom braku zauvijek, jer je to brak i da, iako te muž zlostavlja, da je i to valjda ljubav na neki način. Vi umjesto svog muža ne možete ništa učiniti, ali možete za sebe. Vi imate pravo izabrati hoćete li na nešto pristati ili ne. Imate pravo reći svom mužu što vam u tom odnosu nije prihvatljivo i potaknuti ga da potraži psihološku pomoć. Imate pravo izreći svoja očekivanja od supruga, a na njemu je da to ispuni ili ne. I za vas bi bilo dobro da odete na psihološko savjetovanje kako biste bili sigurniji u sebe i naučili jasno iznositi svoje mišljenje, kako u braku, tako i u drugim životnim ulogama. Ne morate pristati na nešto što vam stvara neugodu. Svatko je odgovoran za svoje postupke pa tako i vi, ako odlučite samo trpjeti. Ako odlučite otići iz tog braka, što točno gubite, a što dobivate? S obzirom da ste djecu spomenuli kao razlog ostanka, moram vas podsjetiti da s rastavom očevi i majke ne nestaju. I dalje su tu. Rijetki nestaju, ali svojom voljom, a ako roditelj ne želi brinuti o svojoj djeci nakon rastave onda je to opet pokazatelj kakav je to roditelj. Ako odete, što će djeca iz toga naučiti? Naučili bi da nitko nije zaslužio biti nečija žrtva ili patnica i da je naše pravo zaštititi sebe i svoj integritet. Naučili bi da svatko ima pravo na ljubav i poštovanje i da sami izabiremo svoj put. Naučili bi da je mama jaka i odgovorna žena koja štiti sebe i svoju djecu, a tata… Možda bi tatu u vrijeme viđanja vidjeli trijeznog i možda bi im se posvetio na pravi način. Možda bi tata shvatio da je vrijeme da potraži psihološku pomoć. Čini mi se da vas je najviše strah osamostaljenja pogotovo jer biste htjeli ostati u Njemačkoj gdje nemate nikoga. Otiđite u njihov centar za socijalnu skrb i raspitajte se o mogućnostima koje sve vrste pomoći možete dobiti, od savjetodavne do materijalne, u slučaju rastave. Možda nije najjednostavnije, no život s dvoje male djece u Njemačkoj nije nemoguć. Ja sam uvijek za spašavanje braka kad za to ima temelja. U dobru i u zlu. Zlo koje u braku trebamo trpjeti nije ponižavanje, zlostavljanje, varanje, laganje već bolest, neimaština, nešto za što čovjek nije odgovoran. Vjerujem da vam nije lako u ovoj situaciji no ako sagledate situaciju iz druge perspektive, možda ćete lakše donijeti odluku. Zamislite da vam je isti problem ispričala vaša kćer. Što biste njoj savjetovali? Volite sebe i svoju djecu, i znajte da svaka osoba ima pravo da poštovanje i ljubav.