Ponekad vam se dogodilo da ste osjetili neobjašnjivu navalu bijesa, a ne znate razlog tome. Možda ste čuli određene zvukove koji su vam nesvjesno zasmetali. Danas postoji objašnjenje toga stanja.
U ovo moderno doba često se spominju razni psihički poremećaji, strahovi i napadaji. Stručnjaci uglavnom sve prepisuju stresu. No, misofonija je tek osmišljen pojam za stanje u kojemu osoba osjeća bijes duboko u sebi, ponekad i agresiju, a taj osjećaj ne može objasniti. Misofonija je uglavnom uzrokovana uobičajenim zvukovima.
Što je misofonija?
Misofonija je pojam nastao krajem devedestih godina prošloga stoljeća. Stručnjaci ga objašnjavaju kao poremećaj zbog kojega ljudi mrze određene zvukove. Danas se još naziva i sindrom selektivne osjetljivosti na zvuk. Ta osjetljivost budi u ljudima neobjašnjivu navalu bijesa koja može dovesti do impulzivne agresije.
Brojni pacijenti, koji su zatražili pomoć stručnjaka, ističu kako ne znaju zašto se to događa, ali kada čuju uobičajene zvukove poput žvakanja, disanja, ljubljenja ili čak vlaka koji prolazi osjete nekontrolirani bijes te požele vrištati ili nekoga udariti.’
Stručnjaci još uvijek pokušavaju zaključiti zašto se događa taj poremećaj i predstavlja li psihički ili fizički problem. Objašnjavaju kako se razvija u razdoblju od ranoga djetinjstva pa sve do adolescencije, odnosno neki oboljeli ga mogu osjetiti tek u kasnijoj životnoj dobi.
Zvukovi ‘okidači’
Iako nitko ne zna niti može objasniti koji su to sve zvukovi koji pokreću negativne emocije kod pacijenata, na internet stranici Mysophonia Online koja se bavi isključivo tim poremećajem izdvojeni su oni zvukovi koji uglavnom smetaju toj skupini ljudi. To su npr. zvukovi žvakanja, ali ne samo ‘mljackanja’ nego i zvuk žvakanja sa zatvorenim ustima. Taj zvuk žvakanja osobi koja pati od misofonije ne mora smetati kod svakoga čovjeka nego je to najčešće kod onih koji su im najbliži kao obitelj i partneri te ljudi koji žvaču duže i glasnije. Nadalje, to su zvukovi pijenja, podrigivanja, griženja noktiju, ljubljenja, glasnoga disanja, fućkanja, kašljanja, šmrcanja, pjevušenja, tapkanja i lupkanja nogama, rukama i noktima po površini, glasovi drugih ljudi i brojni drugi.
Liječenje misofonije
Postoje neki tretmani i načini kojima se oboljeli služe kako bi držali sve pod kontrolom, ali ne postoji lijek. Neki od ljudi koji pate od misofonije godinama nisu ručali sa obitelji bez slušalica, neki su morali dati otkaz, a svi oni redovno kroz dan i noć koriste čepiće za uši. Na spomenutoj se internet stranici, ljudima koji su barem jednom proživjeli ovakvo iskustvo, preporučuje da posjete liječnika kako bi se utvrdilo radi li se o misofoniji. Dakako, nisu ni svi koji pate od toga poremećaja u potpunosti zakinuti, to jest većina normalno odrađuje svoje dnevne obaveze.
Psihoterapija paničnog poremećaja
Foto: Shutterstock
M.S.
