Sezona skijanja u punome je jeku, a uz ovaj bijeli zimski sport vezane su skijaške ozljede koje, nažalost, nisu rijetkost.
Skijanje zahtjeva dobru fizičku spremu, stoga je dobra priprema kao prevencija ozljeda nužnost. Među najčešće ozljede pri skijanju spadaju ozljede koljena, palca, ramena, gležnja, leđa i glave. U razgovoru s dr. med. Damirom Starčevićem, specijalistom ortopedije, saznat ćemo više o ozljedama skijaškog palca, koje čine oko 5 do 10% svih ozljeda skijaša i time se ubrajaju među najčešće ozljede gornjih ekstremiteta.
Dr. Starčević specijalist je ortoped u Specijalnoj bolnici Akromion u Krapinskim Toplicama, usavršavao se u Hrvatskoj i inozemstvu, a uže područje interesa mu je liječenje ozljeda i bolesti lakta, ručnog zgloba i šake, sportska medicina i liječenje bolesti i ozljeda koljena. Izvodi artroskopske zahvate lakta, ručnog zgloba i šake.
Skijaški palac
Skijaški palac (eng. skier’s thumb) predstavlja akutnu ozljedu unutrašnjeg postraničnog (ulnarnog kolateralnog) ligamenta palca, a pojednostavljeno ime ove ozljede nastalo je radi česte pojave kod skijaša. Naime, prilikom pada sa štapom u ruci dolazi do odmicanja palca od šake uz istovremeno prekomjerno ispružanje palca te posljedično ozljede ligamenta.
U novije vrijeme sve popularnija inačica zimskog sporta je snowboarding, kod kojeg su također zabilježene ozljede ligamenta palca prilikom pada na šaku s odmaknutim palcem. Skijaški palac predstavlja oko 5 do 10 % svih ozljeda skijaša te je najčešća ozljeda gornjeg ekstremiteta kod skijaša. Osim skijanja, spomenuta ozljeda česta je i u sportovima s loptom, poput rukometa, odbojke, nogometa, zatim prilikom udarca lopte u palac, pri kontaktnim sportovima, prilikom zapinjanja palca o protivnikovu opremu i u raznim drugim situacijama (poput brakedancea).
Nakon ozljede ulnarnog kolateralnog ligamenta javlja se bolnost s unutarnje strane palca, a može se pojaviti oteklina i hematom. Kretnje u palcu bolne su i ograničene, osobito prilikom pokušaja hvatanja predmeta. Razlog snažnim bolovima je to što ulnarni kolateralni ligament palca ima izrazito veliku važnost u stabilizaciji palca, poglavito pri hvatu.
U situacijama opisane ozljede bitno je odmah potražiti adekvatnu liječničku pomoć kako bi se na vrijeme započelo s odgovarajućim liječenjem. Ako se ozljeda ne zbrine primjereno odmah nakon nastanka, može doći do kronične nestabilnosti koja uzrokuje slabost pri hvatu s palcem, bolove i preuranjeni nastanak degenerativnih promjena. Kronična ozljeda ulnarnog kolateralnog ligamenta naziva se gamekeeper’s thumb i znatno teže se liječi od akutne ozljede.
Prilikom pregleda, kroz razgovor (anamnezu) ortoped nastoji utvrditi vrijeme i mehanizam nastanka ozljede. Kliničkim se pregledom ustanovljuje prisutnost otekline i hematoma, bolnost na palpaciju u području ozlijeđenog ligamenta te postranična stabilnost zgloba pomoću stres-testa. Pri stres-testu palac je savijen 30 stupnjeva i liječnik ga pokušava odmaknuti od šake. Ako je ligament palca ozlijeđen dolazi do pojačanog odmicanja palca od šake. Ponekad stres-test može biti bolan pa se može primijeniti lokalni anestetik kako bi se olakšalo izvođenje testa. Kako bismo što točnije utvrdili nestabilnost zgloba, nalaz na ozlijeđenoj šaci uspoređujemo sa zdravom šakom.
Osim kliničkog pregleda, potrebno je učiniti i rendgen palca kako bi se ustanovilo je li došlo do otrgnuća koštanog hvatišta (avulzije) ligamenta. U dijagnosticiranju ozljede ulnarnog kolateralnog ligamenta dobro je učiniti ultrazvuk i magnetnu rezonancu radi što točnijeg određivanja stupnja ozljede ligamenta.
Ovisno o jačini ozljede razlikujemo tri stupnja ozljede; istegnuće (l. stupanj), djelomično puknuće – parcijalnu rupturu (2. stupanj) i potpuno puknuće – rupturu (3. stupanj). Prilikom potpune rupture ligamenta može doći i do ozljede susjednih struktura, zglobne čahure s gornje (dorzalne) strane palca te volarne ploče – vezivnog zadebljanja čahure s donje (volarne) strane palca. Ponekad pri ozljedi dolazi do pojave Stenerove lezije – ubacivanja aponeuroze, pločastog tetivnog dijela tetive aduktora palca između ligamenta i kosti. U tom slučaju nikako nije moguće cijeljenje ligamenta bez operacijskog liječenja. Avulzija koštanog hvatišta može se širiti unutar zgloba i zahvatiti značajan dio zglobne površine.
Ukoliko je došlo do ozljede palca savjetuje se da stavite hladne obloge na bolno mjesto (na skijanju su prisutne dovoljne količine snijega i leda), imobilizirate palac barem s elastičnim zavojem i postavite ruku u povišeni položaj, iznad razine srca. Ukoliko ste osjetili „pucanje“ u palcu, ili da je palac „iskočio“ ili da je nestabilan i bolan prilikom pokušaja hvatanja predmeta, potražite liječničku pomoć čim prije.
Liječenje skijaškog palca
U Specijalnoj bolnici Akromion stručnjaci skijaški palac liječe ovisno o stupnju ozljede. Liječenje može biti konzervativno ili operacijsko. Konzervativno se liječenje provodi kod istegnuća, kod djelomičnog puknuća (rupture) ulnarnog kolateralnog ligamenta, kao i kod potpunog puknuća ligamenta kod kojega nije došlo do pomaka, to jest kod potpune rupture kod koje nije došlo do Stenerove lezije.
U slučaju otrgnuća koštanog hvatišta (avulzije) ulnarnog kolateralnog ligamenta konzervativno liječenje je moguće samo ako koštani fragment nije pomaknut više od pet milimetara, odnosno ako nije došlo do rotacije fragmenta i ako nije zahvaćeno više od 25 % zglobne površine. Konzervativno liječenje sastoji se od imobilizacije palca u položaju blage fleksije i traje od četiri do šest tjedana. Nakon razdoblja imobilizacije pacijente se upućuje na fizikalnu terapiju.
Druga metoda liječenja je kirurško liječenje. I kirurško liječenje izvodi se u Specijalnoj bolnici Akromion pod stručnim vodstvom dr. Starčevića. Ono je potrebno kod Stenerove lezije, kod velikih nestabilnih koštanih fragmenata, kod kroničnih ruptura, kod izražene nestabilnosti te ako je udružena ozljeda volarne ploče palca. Kirurško liječenje sastoji se od popravka ligamenta kod akutnih ozljeda te rekonstrukcije ligamenta kod kroničnih ozljeda. Artrodeza (kirurški zahvat kojim se postiže ukočenje zgloba) metakarpofalangealnog (kosti zgloba) zgloba palca ili artroplastika zgloba palca izvode se samo u slučajevima izraženih degenerativnih promjena. Najčešće dolazi do otrgnuća ligamenta na distalnom (daljnjem) hvatištu za falangu (kost prsta). Ligament se ponovno fiksira za kost pomoću koštanog sidra koje na sebi nosi konce ili pomoću transosealnih šavova. Za rekonstrukciju ulnarnog kolateralnog ligamenta koriste se presadci tetiva (najčešće tetive palmaris longusa) ili flap periosta. Nakon operativnog liječenja također je potrebna imobilizacija od četiri do šest tjedana, nakon koje se pacijenta upućuje na fizikalnu terapiju.
Za više informacija posjetite https://www.akromion.hr/.
