„Dijagnoza je pisana kao svojevrsno ogledalo svima nama, nekad nam se sviđa ono što vidimo, a nekad bismo ga razbili i sakrili.
Na jučer održanom predstavljanju knjige Dijagnoza, ujedno i prvijencu mlade autorice Nade Kaurin Knežević, okupilo se mnoštvo ljubitelja književnosti željnih novih suvremenih i aktualnih tema. Riječ je o zbirci priča iz svakodnevnog života koja se bavi svime onime što mnogi od nas spretno godinama guraju pod tepih.
„Dijagnoza je pisana kao svojevrsno ogledalo svima nama. Nekad nam se sviđa ono što vidimo, a nekad bismo ga razbili i sakrili. Žmirili mi ili ne, ogledalo je ipak uvijek tu. Možemo pokušati i uprijeti prstom, ali opet ćemo vidjeti samo sebe. U tome možemo naći izgovor za bijeg ili pak utjehu jer znamo kamo se uvijek možemo vratiti ako nešto želimo promijeniti.
Jedna česta spisateljska zamka popriličan je teret i trema kad je u pitanju prvijenac. Kao da sve što želimo reći svijetu pokušavamo uliti na te prve službeno objavljene stranice. Nakon što je Dijagnoza objavljena, osjetila sam olakšanje i uz smijeh rekla: ‘U redu, ti si izašla. Sad mogu pisati.’ Želim si dopustiti razdoblje osluškivanja, čitateljskih reakcija i razgovora o pitanjima koja su isplivala kroz čitanje. Puno toga preskačemo jureći kroz život. U pisanju nema preskakanja. Novi je dramski tekst u ladici, nacrt romana diše na vrhu stola, ali polako. Ako preskočim sve što Dijagnoza traži od mene i pojurim u novi projekt, preskočit ću nešto puno važnije – proces učenja koji svaki projekt i svaki novi dan koji svane donosi pred nas“, izjavila je autorica knjige Nada Kaurin Knežević.
Knjigu izdaje izdavačka kuća Imprimatur iz Bosne i Hercegovine, a njezin urednik i izdavač knjige Boris Maksimović naglasio je kako se Nada Kaurin Knežević od svih autora koji su poslali svoje radove na natječaj Priče iz komšiluka 3 najviše istaknula ujednačenošću kvalitete pojedinačnih pripovijesti te njihovom promišljenošću.
„Već se na tih nekoliko priča koje su pristigle na natječaj vidjelo da ih je dugo nosila u sebi te da je vrijedno radila na njima i brusila ih, a kad sam dobio cijelu zbirku, u kojoj je taj konceptualni mozaik zasjao u punom sjaju i u kojem svaka priča ima svoje mjesto, shvatio sam s koliko talentiranom autoricom imam čast surađivati. Preporučio bih ovu zbirku priča svima onima koji su fascinirani kompleksnošću i bogatstvom međuljudskih odnosa. Nema neke posebne dobne granice koja bi djelovala ometajuće. Među pričama ima onih koje se bave kako djecom, tako i starim bračnim parovima, ali sve su one pisane izuzetno jasnim i pitkim jezikom i sve što se događa u zbirci vrlo lako možemo zamisliti u stvarnom životu, što čitanje ove knjige čini zaista posebnim iskustvom.“
Autorica je završila CeKaPeovu radionicu pisanja proze kod Zorana Ferića, ušla u širi izbor za nagradu Prozak, a i sam Zoran Ferić sudjelovao je na predstavljanju knjige Dijagnoza i tom prilikom istaknuo:
„Ako postoji neka univerzalna dijagnoza, ona koja obuhvaća bolesti koje na prvi pogled ne izgledaju kao bolesti nego život sam, moći ćete ju naći u ovoj knjizi priča o nama samima. Ove ulančane priče sastoje se od scena označenih šifrom dijagnoze i svaka scena predstavlja i drugo oboljenje. Ljudski su odnosi ovdje ukrašeni finom mrežicom pukotina koje proizlaze iz nerazumijevanja, koncentracije na sebe, ali i neke univerzalne zatvorenosti, neslobode moglo bi se reći. Pritom svijet što ga Nada Kaurin Knežević slika u ovim pričama nije jednoznačno negostoljubiv, ima u njemu i ljudske dobrote i topline, kao što ima sebičnosti i laži. Priče napučene prikrivenim homoseksualcima koji nemaju snage za izlazak iz ormara, ljudima koji skrivaju svoje neuspjehe, Instagram ovisnicima i primitivnim tradicionalistima, preljubnicima i promašenim romantičarima, otvaraju se u različitim licima, ja, ti mi i tako nam i svojom gramatikom sugeriraju o kome i komu govore. Minimalističke, dijaloške i strogo stilski funkcionalne, ove priče kao da nastaju na temeljima najbolje američke tradicije pripovijedanja. I po tome se može vidjeti kako se jedan univerzalni jezik pričanja priče sjajno snašao na domaćem terenu.“
Cilj Dijagnoze nije dijagnosticirati medicinske poremećaje, već otkriti male pukotine koje se nalaze u svakome pojedincu te potaknuti pojedinca i zajednicu na razgovor, međusobno razumijevanje i stvaranje tolerantnijeg društva koje prihvaća druge i drukčije.
Kratka autoričina biografija:
Nada Kaurin Knežević rođena je 1986. godine u Banjaluci. Trbuhom za kruhom, te je iste godine odnose u Dalmaciju, a petnaest godina kasnije ona sama traži svoj kruh i bježi iz Dalmacije u Zagreb. Dvadesete joj donose uspješnu marketinšku karijeru u različitim hrvatskim i međunarodnim kompanijama. I muža. Tridesete joj donose profesorsku i znanstvenu karijeru, kćer, psa i pisanje. Nada danas radi kao predavačica na Visokom učilištu Algebra. Bila je govornica na brojnim konferencijama, među ostalim i TEDx Women konferenciji 2016. godine. Kad je riječ o pisanju, izdvojili bismo to da je završila CeKaPeovu radionicu pisanja proze kod Zorana Ferića, ušla u širi izbor za nagradu Prozak, objavila svoju prvu priču Bosanka u Zagrebu u sklopu natječaja Priče iz komšiluka 2 te osvojila prvo mjesto na natječaju Priče iz komšiluka 3. Piše i diše u Zagrebu, a svoju prvu zbirku kratkih priča naslova Dijagnoza objavljuje u Banjaluci. Tamo gdje je prvi put prodisala.
Ordiancija.hr
