Kad se govori o rutinskoj dijagnostičkoj histeroskopiji u inicijalnoj obradi neplodnosti, mora se imat u vidu da, zbog razvoja tehnologije, histeroskopija nije više bolan i kompliciran zahvat koji se mora izvesti u bolnici uz upotrebu opće anestezije.
Današnji operativni histeroskopi su tako malog promjera da omogućuju jednostavno i brzo izvođenje operacija, bez dilatacije vrata maternice, zbog čega nije potrebna anestezija i stoga se takvi zahvati mogu izvoditi u ambulantnim uvjetima, uz minimalnu traumu za pacijente. Nakon takvog zahvata pacijentica se vrlo brzo može vratiti svojim svakodnevnim aktivnostima.
Ambulantna histeroskopija omogućuje preciznu identifikaciju intrauterinih abnormalnosti koje mogu imati negativni učinak na receptivnost endometrija i implantaciju. Istovremeno se te promjene histeroskopski mogu i operativno liječiti, te se na taj način povećava vjerojatnost zanošenja u kraćem vremenskom razdoblju.
„ENDOMETRIAL SCRATCHING“ I PONOVLJEN NEUSPJEH IVFa
Neuspjeh IVF-a je uvijek teško prihvatiti. Implantacija embrija je kompleksan proces i jedan od razloga može biti tanka ili neadekvatna sluznica maternice. Sve pacijentice s ponovljenim neuspjehom IVF-a, mogu biti kandidati za liječenje koje se naziva „endometrial scratching“, u doslovnom prijevodu grebanje endometrija. Prema nekim radovima na taj način se značajano može poboljšati vjerojatnost implantacije. Fiziološki učinak ove metode na implantaciju nije do kraja jasan, ali vjeruje se da postoje dva razloga. Čini se da ozljeda endometrija povećava proizvodnju bijelih krvnih stanica koje luče čimbenike rasta koji reguliraju implantaciju embrija i drugi je razlog što se nakon ozljede endometrija povećava ekspresija gena koji su odgovorni za pripremu sluznice maternice za implantaciju.
Prilikom biopsije endometrija, također se imiunohistokemijskom metodom, analizira prisutnost stanica koje uzrokuju kroničnu upalu, kao i prisutnost stanica koje utječu na pojačan imunološki odgovor na razini sluznice maternice. Liječenjem antibioticima ili kortikosteroidima se može smanjiti broj tih stanica i povećati šansa za implantaciju.
SUBMUKOZNI MIOMI
Incidencija mioma kod neplodnih žena bez drugih jasnih uzroka neplodnosti se procjenjuje na 1-3%. Da li miomi utječu na plodnost je kontroverzno pitanje.
Neki autori su zaključili da miomi utječu na plodnost temeljem poboljšanja zanošenje nakon miomektomije, pogotovo ako se radi submukoznim miomima (oni koji se izbočuju u šupljinu maternice) ili ako se radi o intramuralnim miomima (miomi u stijenci maternice), koji mjenjaju oblik šupljine maternice.
Histeroskopija omogućuje preciznu dijagnozu i kod određenih jasno indiciranih slučajeva i operativno odstranjivanje mioma.
ENDOMETRALNI POLIPI
Endometralni polipi se dijagnosticiraju i kod primarne i sekundarne neplodnosti s otprilike istom incidencijom od 4-7%.
Uloga polipa u neplodnosti nije do kraja jasna, ipak praćenje žena kod kojih je učinjena polipektomija pokazuje povećanje vjerojatnosti za trudnoću i dobar reproduktivni ishod.
Obzirom na navedeno, čini se logično za preporučiti kirurško liječenje svih endomeralnih polipa i kod žena bez simptoma, jer iako mali, velika je vjerojatnost da utječu na plodnost.
Histeroskopija je zlatni standard za odstranjivanje endometralnih polipa.
INTRAUTERINE ADHEZIJE
Intrauterine adhezije (priraslice) se obično javljaju nakon kiretaže maternice nakon poroda ili pobačaja, tako da se povezuju sa sekundarnom neplodnosti. Ipak neki autori su pronašli intrauterine priraslice kod 10% pacijentica s ponavljanim IVF neuspjehom, koje nisu imale raniji pobačaj ili intrauterine zahvate.
Intrauterine adhezije se također liječe isključivo histeroskopski.
Piše: Dr. med. Igor Maričić, specijalist ginekologije i opstetricije, supspecijalist humane reprodukcije Poliklinike IVF, Zagreb
Ordinacija.hr
