Debljina vodi prema dijabetesu, srčanim bolestima, zloćudnim tumorima i invalidnosti. Zašto ne ulažemo više u njeno liječenje?
Debljina je rastući javnozdravstveni problem, bolest je to koja predstavlja rizik za vodeće kronične nezarazne bolesti od kojih u Hrvatskoj obolijeva i umire više od 90% stanovništva. Oko dvije trećine stanovništva ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu, a umjesto efikasne prevencije, na liječenje posljedica debljine odlazi oko 6,6 posto troškova u zdravstvu.
Nedavno je u Zagrebu održan okrugli stol na temu potrebe za multidisciplinarnim pristupom liječenja debljine te važnosti edukacije o debljini. Kao problem istaknuta je činjenica da, iako je klasificirana kao bolesti, pod šiframa E65-E68, debljina u praksi nije dosljedno priznata ni tretirana kao kronična bolest.
Bez referentnog centra za liječenje
– U Hrvatskoj ambulantno liječenje debljine postoji, no stacionarno liječenje, koje je nužno u slučajevima teške nepokretnosti ili atrofije, još uvijek nije dostupno kao standardna opcija unutar zdravstvenog sustava. Također, ne postoji referentni centar za liječenje debljine koji bi omogućio takav oblik skrbi. Iako postoje lijekovi za liječenje debljine, njihovo financiranje nije osigurano putem HZZO-a, što znači da pacijenti liječenje u cijelosti moraju snositi sami – navodi Morena Begić, predsjednica udruge Okruglica koja je i organizirala okrugli stol.
Morena Begić bori se s pretilošću i nizom drugih bolesti, a kako bi očuvala preostalu pokretljivost liječnici su joj preporučili stacionarnu fizikalnu terapiju u toplicama. Međutim, HZZO je odbio odobriti joj boravak u toplicama uz obrazloženje da je u njenom slučaju primarna bolest pretilost, a ona nije uključena u šifrarnik bolesti koje omogućuju rehabilitaciju u toplicama.
Ukratko, za najteže slučajeve imamo dijagnozu, ali ne i sustav. O tome smo razgovarali sa stručnjakom endokrinologom dijabetologom, prof. Ivanom Pećinom, pročelnikom Zavoda za bolesti metabolizma na Klinici za unutarnje bolesti KBC-a Zagreb. Ovaj vrhunski liječnik smatra da je uspostava bolničkog programa za liječenje teške pretilosti zdravstvena potreba i dugoročna investicija u zdravlje nacije, a otkriva i što donosi Opatijska deklaracija.
– U Hrvatskoj, debljina je službeno priznata kao bolest. Liječnici je svakodnevno dijagnosticiraju, a svijest da se radi o bolesti a ne o estetskom problemu se povećava, kako kod liječnika tako i u općoj populaciji. Uz promjene životnih navika, što je temelj pristupa liječenju debljine, danas imamo i učinkovite lijekove koji pomažu u liječenju debljine, no, velika prepreka u primjeni tih lijekova je njihova cijena. Naime, HZZO u ovom trenu ne pokriva cijenu liječenja ovim lijekovima te se cijena ovim lijekom trenutno kreće između 200 i 400 eura mjesečno. Danas liječenje debljine liječnici provode najčešće ambulantno i putem dnevnih bolnica velikih kliničkih bolničkih centara kroz savjete o prehrani, kretanju, tjelovježbi, psihološku podršku, stručnim savjetima o prehrani te u težim slučajevima lijekovima ili operacijom. U bolnicama sporadično postoji stacionarno liječenje za ekstremne slučajeve pretilosti no često bez sustavnog pristupa multidisciplinarnog tima – opisuje stanje prof. Ivan Pećin.
Je li ambulantno liječenje dovoljno za bolest koja pogađa većinu populacije?
Ambulantni pristup ili pristup putem dnevnih bolnica dostatan je za liječenje debljine u većini populacije jer je najčešći uzrok debljine u općoj populaciji Hrvatske nerazmjer unosa visokokalorične hrane a premala energetska potrošnja – potrošnja kalorija. Ako je svaka druga osoba u Hrvatskoj prekomjerne tjelesne mase, a svaka peta klinički pretila, postavlja se pitanje: je li vrijeme da debljinu tretiramo jednako ozbiljno kao druge kronične bolesti koje vode do invalidnosti i smrti?
U drugim državama, primjerice, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Brazilu postoje specijalizirane klinike za stacionarno liječenje debljine, ponaosob morbidnog oblika debljine ili debljine 3. stupnja. U njima se bolesnici liječe tjednima, uz nadzor liječnika, nutricionista, psihologa i fizioterapeuta. U Hrvatskoj – takvo nešto ne postoji.
Istovremeno, imamo klinička liječenja za npr. odvikavanje od droge ili alkoholizma, koje pokriva HZZO, a to su također poroci i loše navike na koje svatko svjesno može utjecati.
Za ovisnost o alkoholu ili drogama, postoje bolnički programi liječenja koje plaća HZZO. Za debljinu – koja se također često povezuje s emocionalnim poremećajima, stresom, siromaštvom ili traumama – takav sustav potpore ne postoji. Biti pretio i dalje je stigma i ponekad predmet ismijavanja i to u društvu gdje je debljina realnost svake druge osobe. Postoji potreba povećanju zdravstvene pismenosti opće populacije o ugrozi koju nosi bolest zvana debljina.
Nije uvijek stvar loših navika
Je li sve stvar loših navika? Ne uvijek. Postoji niz medicinskih razloga zbog kojih ljudi dobivaju na težini – čak i kad se pridržavaju preporuka. Neki od njih uključuju: poremećaje štitnjače (hipotireoza); hormonske poremećaje (Cushingov sindrom, PCOS); Psihološke poremećaje (depresija, anksioznost, traume); genetske predispozicije “sklonost debljini”.
Prilikom liječenja debljine prvo moramo isključiti navedena medicinska stanja jer liječenjem tih stanja lakše ćemo regulirati tjelesnu masu. Uspostava bolničkog programa za liječenje teške pretilosti zdravstvena je potreba i dugoročna investicija u zdravlje nacije. Za mnoge – to bi bio spas. Za društvo – znak da smo konačno prestali okretati glavu od problema koji je već predugo pod tepihom.
Na 3. Jadranskom simpoziju o debljini, u organizaciji Hrvatskog društva za debljinu Hrvatskog liječničkog zbora, održanom u travnju 2025. u Opatiji, usvojena je Opatijska deklaracija o debljini. Ova deklaracija predstavlja važan korak prema priznavanju debljine kao ozbiljnog zdravstvenog problema koji zahtijeva sustavnu i sveobuhvatnu akciju.
Bitne točke Opatijske deklaracije su:
· Debljina je ozbiljna kronična bolest i jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova današnjice.
· Potrebno je hitno razviti nacionalnu strategiju za prevenciju i liječenje debljine, uključujući edukaciju, ranu dijagnostiku i dostupnost liječenja.
· Multidisciplinarni pristup koji uključuje liječnike, nutricioniste, psihologe i fizioterapeute ključan je za učinkovito liječenje.
· Borba protiv stigmatizacije osoba s debljinom mora biti prioritet. Ako znamo da debljina vodi prema dijabetesu, srčanim bolestima, zloćudnim tumorima i invalidnosti – zašto ne ulažemo više u njeno sustavno liječenje? Romana Kovačević Barišić
